Volim Božić. Oduvijek. Imam cijelu seriju navika kada je riječ o Božiću i ne dam se smesti od Grincheva u obitelji koji tvrde da je ukrašavanje kuće 1.12. nepotrebno. Ja mislim da svakom u životu treba malo kiča, a božićni kič mi je najdraži.
Kada je riječ o ukrašavanju, jelki, darovima i Coca-Colinom nasljeđu o tome kako se slavi Božić, prošla sam razne faze. Godinama smo kitili bor na Badnjak i onda ga, s obzirom na to da su moji ekološki osviješteni roditelji vjerovali samo u žive borove, sadili negdje oko kuće. Nisu svi preživjeli, ali neki iz mojih najmlađih godina narasli su ogromni.
Kada su se rodili moji klinci, i ja sam željela žive borove. Jedino što sam nakon Božića morala gnjaviti tatu da ih negdje posadi. Nakon nekoliko godina neuspješnih pokušaja, konačno sam odlučila da se živi bor kiti kod mojih roditelja. Kod nas doma počeli su se useljavati različiti umjetni borovi. Ne oni koji izgledaju kao pravi, već apstrakcije borova.
Počelo je s Lovijem, predivnim finskim borom napravljenim od šperploče. Došao je plosnato pakiran, zajedno s paketom crvenih kuglica (također od šperploče). Već je dugo dio našeg Božića i nikada mi ne dosadi. Jedne sam godine naručila tri mala bora od punog drveta. Ne sjećam se kolika je bila poštarina, ali pretpostavljam – ogromna. Svako toliko i Ikea ponudi neki novi bor, no oni se pokažu nekako prolaznima (iako od jednog papirnatog nikako ne odustajem).
Na nekom davnom putovanju kupila sam djeci jedan mali Mujiev bor koji je trebalo sastaviti. Iako su ga odavno prerasli, ja ga ipak još čuvam. Prije dvije godine nabavila sam divan bor u Paravanu. Jedan mi se bor, koji je bilo potrebno sastaviti od daščica, raspao, pa sam prošle godine odlučila nabaviti novi. Na Instagramu sam vidjela da @bradonja_i_plava imaju jedan zgodan drveni bor, pa sam zamolila Josipa da mi napravi isti takav, no velik. Napravio je Velibora, moj drugi najdraži bor.
Uglavnom, borovi se množe u našoj kući. Svi ukućani me gledaju s podsmijehom, ali sigurna sam da bi im bilo neobično kada bih odustala od ukrašavanja. Mislim da me djelomično ignoriraju jer ne žele sudjelovati u postavljanju lampica, koje zato sama vješam po vrtu. Koliko god se trudila, lampice uvijek izgledaju kao da ih je postavio neki pijani hobit (sve su na metar visine). Nije važno, meni je drago da sve svjetluca. Sretan Božić!
