Nedavno preminula Yayoi Kusama, jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih suvremenih likovnih umjetnica na svijetu, te zasigurno najpoznatija japanska suvremena likovna umjetnica, prepoznatljiva je po svojim točkicama (engl. polka dots), skulpturama bundeva (također s točkicama) i beskonačnim sobama s ogledalima. No ono po čemu je manje poznata, iako je snažno obilježilo njezinu mladost i srednje godine, a o čemu prvenstveno piše u ovoj autobiografiji koju je najvećim dijelom napisala 1970-ih te nadopunila osvrtom na razdoblje zaključno s 2002. godinom (kada je autobiografija i objavljena), jest njezin život u New Yorku, kada je bila jedna od predvodnica seksualne revolucije te zaradila nadimke poput „Kraljica hipija“, „Kraljica skandala“, „Besramna umjetnica“ i „Gola provokatorica“. Naime, u tom je razdoblju, od kraja 1950-ih do početka 1970-ih, osim što je bjesomučno stvarala, pritom malo spavajući, jedući ili odmarajući se, organizirala, kako ih naziva, happeninge – događanja prepuna golotinje, javnih ljubavničkih i seksualnih činova te sličnih za to vrijeme skandaloznih postupaka, uključujući i nerijetka spaljivanja američke zastave. Štoviše, u to je vrijeme zarađivala na vrlo kontroverzne načine – od naplaćivanja klijentima crtanja točkica na golim tijelima lijepih ženskih i muških modela, preko prodaje fotografija ženskih reproduktivnih organa u ogromnim formatima i haljina s izrezima na području grudi i međunožja koje su omogućavale spolni odnos bez potrebe za svlačenjem, do organiziranja grupnih seksualnih zabava i izdavanja tjednika „Kusama Orgy“.
Naravno, osim o pojedinostima njezinog stvaralaštva u ime seksualnog oslobođenja, u knjizi saznajemo ponešto i o njezinom djetinjstvu. Primjerice, o okruženju u kojem je odrastala, koje su obilježili tradicionalna majka koja ju je sputavala u umjetnosti i otac koji uz svoje bezbrojne ljubavnice za Yayoi nije imao vremena, ali i o tome da su vizualne i slušne halucinacije – aure oko predmeta i obraćanje biljaka i životinja – i druge neuroze koje su je pratile cijeli život započele već u njezinoj ranoj mladosti, a zbog čega se vrlo brzo nakon povratka iz SAD-a (1975. godine) dobrovoljno hospitalizirala te nastavila stvarati u ateljeu preko puta psihijatrijske institucije u koju se vraćala svaku večer nakon cjelodnevnog rada. Također, saznajemo da se ne radi samo o iznimno plodonosnoj umjetnici koja se izražavala koristeći različite umjetničke forme (slikarstvo, kiparstvo, instalacije, performansi), nego i književnici koja je pisala priče, novele, romane i pjesme (pa je tako, primjerice, godine 1983. za novelu The Hustlers Grotto of Christopher Street osvojila književnu nagradu za nove pisce), ali i filmašici.
Konačno, u knjizi Yayoi opisuje i svoj odnos s američkom slikaricom Georgijom O’Keeffe, koja je zaslužna za njezin dolazak u SAD, sa svojim dugogodišnjim platonskim ljubavnikom, ekscentričnim američkim vizualnim umjetnikom Josephom Cornellom, ali i drugim američkim umjetnicima s kojima je dolazila u doticaj, uključujući i one za koje je smatrala da su se proslavili ukravši joj njezine originalne ideje – Claesom Oldenburgom, koji se proslavio svojim mekanim skulpturama od tkanine, i Andyjem Warholom, koji se proslavio ponavljajućim prikazima kravljeg lica. U zadnjem dijelu knjige prisjeća se pak lijepih scena i trenutaka iz Japana svoje mladosti i uspoređuje ih s moderniziranim Japanom iz kojega je nestalo autohtonosti.
Međutim, zbog čega knjizi nisam dodijelila maksimalnu ocjenu, Yayoi u svojoj autobiografiji vješto skriva pojedinosti koje ne želi podijeliti s čitateljem pa tako, primjerice, saznajemo da se užasavala muškog spolnog organa i nije bila zainteresirana za seks, ali samo pretpostavljamo kako se radi o posljedici trauma u djetinjstvu i kako su zbog toga sve njezine veze bile isključivo platonske prirode. No sveukupno se radi o autobiografiji apsolutno vrijednoj pažnje jer se ipak radi o ikoni suvremene umjetnosti koja je smatrala da crtanje točkica na svemu – ne samo na slikama i skulpturama nego i na vlastitom tijelu i tijelima drugih, ali i na konjima i stotinama tekstilnih penisa koje je sama šivala i punila tkaninom – omogućuje da se osobnost pojedinca poništi i da se on ponovno stopi s prirodom i svemirom.
Žanr: autobiografija
Mjesto i vrijeme radnje: dominantno tri grada u kojima je Yayoi živjela od rođenja 1929. godine do 2002. godine, kada autobiografija završava – Matsumoto, u kojem je rođena i u kojem je živjela do odlaska u SAD; New York, u kojem je živjela od 1958. do 1973. godine; te Tokio, u kojem je živjela ostatak života
Broj stranica: 243
UKUPNI DOJAM: 4/5
Jezik/stil: – (jednostavno i tečno napisano, što ne čudi s obzirom na to da se radi o autorici nemalog broja knjiga, uključujući zbirke pjesama, a čak i jedne neizvedene drame)
Sumornost: 2/5 (iako su Yayojin život obilježili izazovno djetinjstvo i psihičke poteškoće, sveukupno autobiografija napisana u pozitivnom tonu)
Poželjno predznanje: 2/5 (za lakše praćenje knjige poželjno poznavanje Yayojinog stvaralaštva te stvaralaštva umjetnika koje spominje u knjizi)
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.