Vrlo štreberski prije čitanja bilo koje knjige uvijek pročitam sve što piše na njezinim koricama. Jedna od pohvala na koricama ove knjige je ona glumca i komičara Stephena Fryja (na prvoj stranici pohvale knjizi iznijela su i mnoga druga zvučna imena – od Naomi Klein, preko Oprah Winfrey i Hillary Clinton, do Chrisa Evansa), koja navodi da se radi o temi ispričanoj „tempom, genijalnošću i energijom najboljih krimića“.
Moram priznati da mi je ideja da popularnoznanstvena knjiga može imati bilo što zajedničko s krimićem bila isprva nerazumljiva. No ubrzo sam shvatila zašto ju je glumac takvom opisao. Naime, knjigu je stvarno teško ispustiti iz ruku jer svako sljedeće poglavlje nudi nove zanimljive znanstveno-utemeljene argumente o temi koja se tiče baš svakoga od nas – o tome kako smo se kao pojedinci sve manje u stanju usredotočiti. Stoga ne čudi da se radi o bestseleru New York Timesa, u kojem je istraživački novinar poznat i po svojim knjigama „Izgubljene veze: Otkrivanje pravih uzroka depresije i neočekivanih rješenja“ i „Čarobna pilula: Izvanredne prednosti i uznemirujući rizici novih lijekova za mršavljenje“, na temelju razgovora s više od dvije stotine stručnjaka iz različitih područja, rastumačio ne samo zašto je sposobnost koncentracije važna te zašto smo sve lošiji u tome, nego i ponudio mnoga individualna, ali i rješenja na nacionalnoj odnosno globalnoj razini kojima možemo obrnuti ovaj trend.
Tako saznajemo (ili utvrđujemo) da je koncentracija važna za našu individualnu produktivnost, ali i kreativnost i inovativnost. Upoznajemo se s dvanaest ključnih uzroka naše sve slabije pažnje: (1.) porast brzine, prebacivanja i filtriranja, (2.) kržljanje naše sposobnosti uživljavanja (engl. flow), (3.) porast fizičke i mentalne iscrpljenosti, (4.) nestajanje kontinuiranog čitanja, (5.) nedostatak sanjarenja, (6.) uspon tehnologije koja nas prati i manipulira nama, (7.) uspon okrutnog optimizma, (8.) porast razine stresa, koji dovodi do povećane budnosti, (9.) sve gora prehrana, (10.) sve zagađeniji okoliš, (11.) porast stopa ADHD-a i kako ga liječimo i (12.) fizičko i psihičko sputavanje djece. Naposljetku, autor nas upozorava da su individualne promjene važne ali ne i dovoljne, pri čemu nam kao rješenja koja omogućuju rast i procvat naše koncentracije na individualnoj razini ukazuje na važnost, primjerice, više spavanja, sanjarenja, čitanja knjiga, otkrivanja aktivnosti koje nas ispunjavaju i na koje se stoga želimo koncentrirati, smanjivanja broja podražaja te digitalnog detoksa/dijete, ali i prirodne hrane, dobrog sna i tjelovježbe, dok nam na kolektivnoj razini, primjerice, nudi rješenja u vidu poticanja djece na nestrukturiranu igru, zabrane nadzornog kapitalizma, poskupljivanja nezdrave hrane i četverodnevnog radnog tjedna. Dodatno, autor nas upoznaje i s mnogim relativno manje poznatim pojmovima povezanima s područjima koja tumači, kao što su tehnološka rastresenost, inferiornost ekrana i visokotehnološka distopija, kao i nutricionistička psihijatrija, stacionarno gospodarstvo i neuronska kakica.
Sveukupno, knjiga u kojoj će svatko od nas pronaći znanstvene potvrde svojih razmišljanja o tome zašto kao populacija gubimo toliko važnu sposobnost koncentracije iliti zadržavanja pažnje. Ono što sam ja potvrdila jest da zbog sve veće količine i brzine svega što nas okružuje naši mozgovi nikada ne prestaju razmišljati, pri čemu se ne radi samo o većoj količini informacija koje primamo i brzini kojom se teme pojavljuju i nestaju, nego, primjerice, i sve većoj brzini kojom govorimo i hodamo.
Žanr: popularnoznanstvena literatura
Broj stranica: 291
UKUPNI DOJAM: 5/5
Jezik/stil: –
Sumornost: 2/5 (iako pisana neutralnim tonom, knjiga koja osvještavanjem smjera u kojem se društvo razvija ipak zabrinjava)
Poželjno predznanje: 2/5 (kao i sve popularnoznanstvene knjige, knjiga koja podrazumijeva široku opću kulturu čitatelja)
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.