Biste li za sebe rekli da su vam uvjerenja više lijevo ili više desno? Smatrate li sebe otvorenima za raspravu i razumijevanje suprotnih argumenata ili ste skloni ideološkoj rigidnosti? Spoiler alert – gotovo nitko sebe ne smatra ideološki rigidnim, bilo da je riječ o desnici ili ljevici. Većina vjeruje da je otvorena za raspravu i argumente, dok joj se upravo ljudi oko nje čine zatvorenima za suprotna mišljenja. I sama to mislim.
Iako pojednostavljivanje podjele na lijevo i desno nije uvijek precizno, postoje neka opća obilježja. Ljevičar zagovara progresivne društvene i ekonomske reforme kako bi smanjio nejednakosti i promicao uključivost. Vjeruje u kolektivno djelovanje i intervenciju države u rješavanju problema poput siromaštva, diskriminacije i degradacije okoliša. Podržava politike koje proširuju građanska prava, osiguravaju dostupnost zdravstva i obrazovanja te se bore protiv klimatskih promjena. Društvo vidi kao zajedničku odgovornost, naglašavajući potrebu za preraspodjelom bogatstva i jačanjem socijalnih mreža radi pravednijeg i suosjećajnijeg svijeta.
Desničar daje prioritet tradiciji, osobnoj odgovornosti i ograničenoj ulozi države, posebno u gospodarstvu. Podržava slobodno tržište, niže poreze i individualne slobode, vjerujući da to potiče inovacije i samostalnost. Naglašava kulturne vrijednosti poput domoljublja, obitelji i nacionalnog identiteta kao temelje stabilnog društva. Skeptičan je prema brzim društvenim promjenama i politikama koje doživljava kao prijetnju ustaljenim normama, fokusirajući se na očuvanje reda, neovisnost i zaštitu osobnih sloboda.
Liberal cijeni individualna prava, slobodu izražavanja i jednake prilike, ali prepoznaje ulogu države u smanjenju nejednakosti. Podržava slobodno tržište uz regulaciju kako bi se osigurala pravednost i spriječile zloupotrebe te smatra socijalne programe nužnima za najranjivije. U društvenim pitanjima naginje progresivnim stavovima, podržavajući građanska prava i rodnu ravnopravnost, a nastoji balansirati između osobne autonomije i zajedničkog dobra. Često zauzima centrističku poziciju između lijevih zahtjeva za reformama i desne usmjerenosti na tradiciju i minimalnu ulogu države. Sebe smatram liberalom.
Bez obzira gdje se pronalazite na političkom spektru, svi imamo određena uvjerenja koja smatramo neupitnim istinama. U prošlosti je to bila tvrdnja da je Zemlja ravna ploča. Danas su to, za neke, uvjerenja da je brak isključivo zajednica muškarca i žene ili da vjeronauk nužno pripada školskom sustavu. Drugi su jednako uvjereni da bogati moraju plaćati visoke poreze kako bi društvo bilo pravedno ili da je rod isključivo društveni konstrukt. Neki smatraju da politička korektnost uništava slobodu govora, dok su drugi uvjereni da su stroge ekološke regulacije ključne za budućnost planeta.
Svi imamo područja u kojima jednostavno ne preispitujemo vlastite stavove jer ih doživljavamo kao neupitne istine. To ne bi bio problem da smo spremni o njima razgovarati, ali često nismo. Kada netko postavi pitanje koje dovodi u sumnju naše uvjerenje, ne slušamo ga da bismo razmotrili što govori, nego da bismo pronašli rupu u njegovu argumentu i obranili ono u što već vjerujemo. To je ideološka rigidnost – kada nismo spremni čuti suprotno mišljenje, ne zato što smo ga analizirali i odbacili, nego zato što nam se čini da je sama ideja toliko pogrešna da o njoj nema smisla ni razgovarati.
Ideološka rigidnost nije nešto što pripada samo ljevici ili desnici – to je način razmišljanja u kojem ljudi postaju toliko uvjereni u svoja stajališta da ih odbijaju preispitati. Može se pojaviti kod bilo koje političke skupine, ali se manifestira na različite načine. Na desnici se rigidnost često povezuje s konzervativizmom i otporom prema promjenama. Ljudi s takvim stavovima mogu vjerovati da su društvene hijerarhije prirodne, protiviti se progresivnim reformama ili odbacivati drugačija mišljenja kao prijetnju stabilnosti. S druge strane, rigidnost na ljevici često se vidi u moralnom apsolutizmu, netoleranciji prema suprotnim mišljenjima i inzistiranju na ideološkoj čistoći. Primjer toga je kada se odbacuje svaki umjeren ili suprotan stav kao nazadan ili opresivan. U političkom kontekstu, desna rigidnost može se vidjeti u ekstremnom nacionalizmu, strogom pridržavanju religijskih pravila u politici ili nepokolebljivom vjerovanju u slobodno tržište bez regulacije. Lijeva rigidnost, pak, može uključivati kulturu otkazivanja, zahtjeve za ideološkom „čistoćom“ ili kruto pridržavanje određenih društvenih pravila koja ne ostavljaju prostor za raspravu. Istraživanja pokazuju da su i ljevica i desnica podložne rigidnom razmišljanju, ali na različite načine. Desna rigidnost često dolazi iz želje za stabilnošću i autoritetom, dok je lijeva češće povezana s moralnom strogoćom i društvenim pritiskom. No, osim same ideologije, važne su i osobne osobine, medijski utjecaj i društveni kontekst, koji mogu potaknuti takvo razmišljanje.
Što me zapravo ponukalo na ovaj tekst? U posljednje vrijeme primjećujem dvije vrste reakcija na događanja oko nas. Jedna skupina ljudi vrlo žestoko zastupa svoja uvjerenja, ne birajući riječi i vehementno osuđujući sve što se ne uklapa u njihov svjetonazor. Cijenim kada ljudi zastupaju svoj stav, ali pod uvjetom da su svjesni kako ništa od toga nije neupitna istina. Umara me ostrašćenost i agresija. Druga skupina pak izbjegava izražavanje bilo kakvog mišljenja. Njima je svaka izjava ogoljivanje i postavljanje mete na vlastita pleća. Što ako nekoga razljute? Što ako im netko zamjeri? Ni takav pristup ne smatram opravdanim. Ne znači da svi moramo imati mišljenje o svemu, ali mislim da bismo trebali preispitati vlastite političke stavove i stati iza njih – bez uvreda i bez straha.
Bez obzira na to gdje se svrstali, čini mi se da nam nedostaje osnovne političke pismenosti i kulture. Trebali bismo vrijednosti drugih doživljavati kao legitimna uvjerenja, a ne kao uvrede. Svoj vrijednosni sustav trebali bismo promatrati upravo tako – kao skup vrijednosti, a ne kao neupitnu istinu. Zemlja, pokazalo se, ipak nije ravna ploča.