Kada svoje prijateljice pitam kako su, najčešći odgovor je da su umorne. Neke su umornije od drugih, no svaka od nas zna se požaliti na to. Povremeno se tome rugam i tvrdim da je umor stanje uma te da je žaliti se na umor postalo pitanje časti. Međutim, iako se jako trudim ne upasti u zamku vječitog umora, ne uspijeva mi uvijek.
Pitam se zašto osjećamo umor. Jesu li za to krive okolnosti ili same dovodimo do toga da ne izbjegavamo stvari koje nas iscrpljuju? Ja sam iz škole “potrudi se malo više”, odnosno smatram da probleme rješavamo tako da nešto poduzmemo. Zato sam se u posljednje vrijeme još više zainteresirala za to što nas čini umornima, a što odmornima. Čitajući tako svašta na tu temu, naišla sam na članak Marianne Power i knjigu The Relaxed Woman (Opuštena žena), u kojoj Nicola Jane Hobbs piše o tome kako se odmoriti. U knjizi govori o deset različitih vrsta odmora i tvrdi da su nam svi ti odmori potrebni kako bismo se osjećali bolje. Iako sam uglavnom skeptična prema “pop wellness” savjetima, ponekad je već i samo promišljanje o nečemu korisno. Zato sam odvagnula kako sama stojim sa svim tim vrstama odmora.
1. Fizički odmor
Hobbs ističe da fizički odmor nije samo spavanje. To je sve što fiziološki umiruje tijelo: lagano kretanje, pauze za disanje, dovoljno tekućine i tople kupke. Hm, tople kupke zvuče kao puno posla i još jedan zadatak u danu punom obaveza. Piti vodu i disati čini mi se kao smiješan savjet. Naravno, svi bismo trebali znati bolje disati (ne šalim se). Ja dišem plitko i bez razmišljanja. Što se vode tiče, sve više vjerujem da trebamo piti onoliko koliko smo žedni. No šetnja, ako se računa kao lagano kretanje, doista pomaže. Budući da sam po prirodi vrlo komotna i da se ne volim fizički naprezati, svakodnevna šetnja moj je maksimum. Nije mi potrebno više.
2. Senzorni odmor
Prema Hobbs, previše podražaja signalizira prijetnju živčanom sustavu. Zato predlaže smanjivanje ulaznih podražaja, što uključuje i nered. Dodatno, kod kuće bismo trebali nositi udobnu odjeću, izbjegavati pretjeranu buku i smanjiti intenzitet svjetla. U ovaj tip odmora potpuno vjerujem, sve te savjete i sama intuitivno slijedim. Uvijek se presvučem kad dođem kući i volim tišinu. Što se tiče reda, volim prazne prostore i volim da su stvari na svome mjestu. Imam filozofiju da, ako u kuću unesem novi predmet, neki postojeći mora van. Svi moji bližnji vječno mi se rugaju da pretjerujem. No nije me briga, mene red doista odmara. Preciznije, nered me umara. Ovdje sam potpuno suglasna s Hobbs.
3. Socijalni odmor
Hobbs navodi i socijalni odmor, odnosno odmor od komunikacije i usiljene ljubaznosti. Ponekad je dobro ne razgovarati. Oko ovog sam pomalo sumnjičava jer nismo svi isti. Ekstroverti se odmaraju, odnosno pune baterije u društvu. Meni, introvertu, ponekad doista treba odmor od ljudi. Nakon situacija u kojima moram jako puno komunicirati, treba mi nekoliko sati tišine da dođem k sebi. Dakle, socijalni odmor da, ali ne za svakoga jednako.
4. Emocionalni odmor
Hobbs definira emocionalni odmor kao „zadovoljenje naših emocionalnih potreba za prihvaćanjem, autonomijom i autentičnošću“. Niti ovo mi nije sasvim jasno. Odnosno, mislim da je emocionalno zadovoljstvo složenije od ovoga. Naravno da nas umara kada u nekoj vezi ili interakciji samo slušamo, a ne govorimo. No ljudski su odnosi vrlo složeni i teško ih je svesti na jednostavnu računicu. Ono s čime se mogu složiti jest da postoje situacije u kojima osjećamo da puno više dajemo nego što dobivamo. Tada smo sami odgovorni potruditi se postići bolju ravnotežu. U tome nisam baš dobra, ali se trudim izmaknuti iz odnosa koje nose trajni disbalans.
5. Ekološki odmor
Hobbs piše da priroda „može umiriti naš živčani sustav, smanjiti ruminaciju i dovesti nas u sadašnji trenutak“. Moja cinična priroda na ovo isprva reagira negativno. No kada se natjeram da razmislim, shvaćam da je to doista važno. Šetnje Maksimirom opuštaju me više nego šetnje prometnim ulicama Zagreba. Ovo pišem na moru, na otoku bez automobila, prepunom mediteranske vegetacije i prekrasnih vizura. Mjesec dana ovdje djeluje na mene poput sanatorija. Tako da priroda doista jest blagotvorna i trebala bih se potruditi još više da joj se izlažem svaki dan.
6. Altruistički odmor
Prema Hobbs, važan dio odmaranja je davanje, ali ne iz krivnje ili osjećaja dužnosti jer to dodatno iscrpljuje. U ovome ima istine. Kao društvo ne razvijamo dovoljno kulturu davanja. I sama sam za to kriva. Kada moja djeca u školi imaju akcije humanitarnog davanja, ne posvećujem tome dovoljnu pažnju. To je svakako nešto o čemu bih trebala razmisliti i na čemu bih trebala dodatno poraditi.
7. Mentalni odmor
Ovaj odmor, odnosno umor, povezan je s informacijskom preopterećenošću koja uključuje vijesti, e-mailove, podcaste, WhatsApp i slično. Hobbs preporučuje vođenje dnevnika kako bismo izbacili mentalni teret iz glave na papir. Nisam sigurna. Možda se ovdje razlikujemo, no ne osjećam se informacijski preopterećenom. Ponekad me vijesti počnu umarati, pa se bez puno razmišljanja isključim na neko vrijeme. WhatsApp grupe uglavnom držim utišane, osim nekoliko izuzetaka. Inbox mi je barem jednom dnevno potpuno prazan. Nemam potrebu za digitalnim detoksom. Ne znam kako se drugi s tim snalaze, no meni ovaj tip odmora i umora ne predstavlja problem.
8. Kreativni odmor
Kreativni odmor je, kaže Hobbs, upijanje i cijenjenje ljepote te izražavanje sebe kroz kreativnost. Ovo ne razumijem sasvim, ali osjećam da ima istine. Ako nemamo kreativno ispušno mjesto, nešto nam nedostaje. Puno sam vremena posvetila razmišljanju o tome kako izbjeći rutinu u poslu i raditi nešto kreativno. Uostalom, Šest je rezultat toga. Kreativnost se može unijeti u svaki dan, bilo kroz novo jelo, novu kombinaciju odjeće ili novi raspored stolica u prostoru. Važno je, slažem se.
9. Igralački odmor (izvorno playfool rest, nisam smislila bolji prijevod)
Obuhvaća aktivnosti namijenjene isključivo zabavi i uživanju, poput čitanja beletristike, igranja igara ili gledanja komedija. Ovo mi ide ok. Volim beletristiku i serije koje me nasmijavaju. Možda bi još bolje bilo kada bih se vratila svojem starom hobiju, kartanju. No, već godinama ne kartam i premalo se angažiram u smišljanju aktivnosti koje bi se mogle okarakterizirati kao igra. Prijateljica me nedavno odvela u escape room i bilo mi je zgodno. Možda bih na ovome trebala poraditi više.
10. Duhovni odmor
„Povezanost s nečim većim od nas samih može pomoći da se opustimo, znajući da smo voljeni, vođeni i sigurni“, piše Hobbs. Uh, ovo mi ide vrlo loše. Ne volim meditaciju, molitvu, niti jogu. Moje povezivanje s nečim većim od sebe događa se kada, okružena prirodom, shvatim koliko sam malena i nevažna. Nisam sigurna da se to broji kao duhovni odmor. Možda bi mi, kada bih prevladala svoj cinizam, ovaj odmor koristio. Vidjet ćemo.
Ima li sve to smisla?
Vjerujem u introspekciju i promišljanje. Čak i kada smo u nečemu dobri, vrijedi odvagati što možemo napraviti još bolje. U odmaranju mnogi od nas mogu biti puno bolji. Kombinacija mojega posla, koji dozvoljava mirniji tempo, i moje prirodne sklonosti komociji dovodi do toga da se znam odmarati. Unatoč tome, uvijek može bolje. Ono što je najvažnije, promišljanje o odmoru naglašava jednu važnu premisu: nije fora biti umoran. Umorni su oni koji ne znaju bolje. Biti odmoran je pravi uspjeh.