Tko kuha?
Restoran St. John jedan je od najpoznatijih londonskih restorana, prepoznatljiv po svojoj modernoj interpretaciji britanske kuhinje. Otvorili su ga Fergus Henderson i Trevor Gulliver 1994. godine u četvrti Clerkenwell, u prostoru nekadašnje pučke pekarnice. Restoran je poznat po svojoj “nose-to-tail” filozofiji, koju je uveo Fergus Henderson. Ovaj pristup temelji se na potpunoj upotrebi životinje, koristeći sve njezine dijelove u pripremi jela, čime je redefiniran odnos prema održivosti u gastronomiji. Jelovnik nudi jednostavna, ali kreativna jela koja naglašavaju kvalitetu sezonskih sastojaka i često reinterpretiraju tradicionalne britanske recepte. Među najpoznatijim specijalitetima su topla koštana srž s peršinom i jela pripremljena od iznutrica. Dizajn interijera je minimalistički, s bijelim zidovima i stolovima bez stolnjaka. Restoran nudi i široku vinsku kartu, uključujući vina iz vlastitog vinograda u Francuskoj. St. John se često nalazi na popisima najboljih svjetskih restorana. Osim glavnog restorana u Clerkenwellu, imaju i druge lokacije, poput St. John Bread and Wine u Spitalfieldsu, gdje se poslužuju ležernija jela i pekarski proizvodi.
Što smo jeli?
St. John djeluje (lažno) nepretenciozno. Atmosfera je (namjerno) kao u nekoj mesnici. Na stolovima su papirnati podlošci, podovi su uvijek pomalo prljavi, a zimi je prohladno. Kapute vješate na stolice na kojima sjedite. Sve vrlo netipično za restoran s Michelinovom zvjezdicom. No, unatoč toj atmosferi i nose to tail filozofiji, St. John mi je zanimljiv.

“Nose-to-tail” filozofija u gastronomiji označava pristup koji podrazumijeva korištenje svih dijelova životinje u pripremi jela, od njuške do repa. U St. Johnu jelovnik se mijenja dnevno, no tipičan dan (odnosno dan kada smo mi posjetili restoran) uključuje juhu od ovčetine i graška, cijelog raka s majonezom, terinu s kiselim krastavcima, crvenim lukom i maslinama, pržene inćune s umakom od artičoka, pečeno volovsko srce s ciklom i hrenom, ukiseljenu haringu s krumpirom i salatom od peršina te pečenu koštanu srž s peršinom. Glavna jela uključuju pečenu pernatu divljač s kupusom i suhim šljivama, pržene tripice s mahunama i senfom, pirjani svinjski obraz, dimljenu jegulju s ciklom i hrenom te pitu od divljači za dvoje. Ako niste ljubitelj iznutrica nećete dovoljno cijeniti ovaj restoran.

Najpoznatije jelo u St. Johnu je pečena koštana srž. To je jelo s kojim smo i mi počeli. Poslužuje se u kostima koje su prerezane uzdužno, a srž je pečena do savršene mekoće i bogatog okusa. Jelo dolazi uz topli tost i salatu od peršina s laganim dresingom, koji dodaje svježinu i ravnotežu masnoći srži. Gostima se preporučuje da sami izvade srž iz kostiju i namažu je na tost. Nisam obožavateljica iznutrica, niti koštane srži, ali ovo jelo doista vrijedi probati. Okus koštane srži teško je opisati. Konzistencije između putra i ulja, posebnog okusa. Za svakog fudija vrijedno iskustvo. Iako sam koštanu srž probala rijetko, sigurna sam da je ova u St. Johnu jedna od najboljih. Za glavno jelo Dejan je naručio janjeću jetru, slaninu i pire krumpir. Iako je bio zadovoljan, nije se oduševio. Obzirom da ja nisam obožavateljica iznutrica, naručila sam raka s majonezom. Zvučalo je obećavajuće, izgledalo je divno, no kao i Dejan nisam bila oduševljena. Cijeli obrok je bio zanimljiv no ne i gastronomski impresivan. Možda smo naprosto pogrešno naručili.




Dojam su jako popravili deserti. Dejan je naručio crumble od jabuka i mljevenog mesa i bio je vrlo sretan. Ja sam naručila kolač od datulja s butterscotch umakom. Bio je tako dobar da i dalje mislim na njega. Samo zbog tog deserta, vratila bih se u St. John. Nakon večere nismo bili prejedeni. Porcije su relativno male, a mi nismo previše naručili.


Ukupni doživljaj
Za ljubitelje hrane, ovo mjesto je važna točka u Londonu. Nudi nešto drugačije. Poznajem ljude koji St. John smatraju kultnim mjestom. Ja nisam među njima. Nisam luda za iznutricama, ne volim da mi je u restoranu hladno i St. John naprosto ne nudi hranu i doživljaj u kakvima uživam. No, prepoznajem zanimljiv pristup i dobru ideju nose to tail. U St. Johnu smo bili više od jednom, što je samo po sebi znak da nam se sviđa. Pa iako nisam izašla trljajući trbuh, desert je tako dobar da se možda i vratim.