Švedski književnik, kolumnist i bloger Fredrik Backman proslavio se diljem svijeta svojim romanom „Čovjek zvan Ove“, koji je privukao i pažnju hollywoodskih filmaša, uključujući Toma Hanksa koji u filmu „Čovjek zvan Otto“ igra glavnu ulogu, iako je riječ o romanu ličnosti, a ne radnje, što je u pravilu manje prikladno za hollywoodske ekranizacije. Ni ovaj njegov najnoviji roman nije roman radnje, već se ovaj put radi o romanu odnosa, koji će vrlo vjerojatno također privući pažnju filmaša jer se radi o romanu koji veliča prava prijateljstva, iskrenu brigu za druge, ljubav prema dobroti i druge danas nerijetko zanemarivane ako ne i zaboravljene ljudske vrijednosti, a svemu dodatni šarm daje misterij jedne vrijedne slike.
U središtu priče je 18-togodišnjakinja koja je pobjegla iz udomiteljske obitelji koja je zaluđena tom svjetski poznatom slikom, na kojoj kao jedna od rijetkih vidi što je zapravo naslikano – četvero četrnaestogodišnjaka na molu. Kada je sudbina spoji prvo s jednim, a onda i drugim od ta četiri prijatelja, ali i s tom slikom pozamašne vrijednosti, kreće njena potraga za ostatkom priče o velikom prijateljstvu u podlozi nastanka slike.
No, naravno, suština romana nije ta priča, nego odnosi prijateljstva, ljubavi i podrške iz kojih izvire snaga likova uronjenih u svijet siromaštva, zlostavljanja, bolesti i droge. A upravo su ti slojeviti odnosi s prijateljima, roditeljima, ali i nepoznatim ljudima, kao i lijep izričaj, razlozi zbog kojih se usuđujem napisati da je ovo primjer suvremene knjige koja zaslužuje biti na popisu srednjoškolske lektire umjesto mnogih razvikanih klasika koji srednjoškolcima nisu bliski ni tematikom ni društveno-povijesnim kontekstom u kojem se odvijaju.
Backman ima puno toga za poručiti čitateljima, a posebice današnjoj mladeži – njegove poruke kao na primjer „da svakoga treba gledati u oči“, „da roditelji trebaju biti balast djetetovog čamca“ ili „da lice podvrgnuto plastičnim operacijama sliči na tenisicu presnažno zategnutih vezica“ svakako su životno smislene. A ljubiteljima likovne umjetnosti svidjet će se i uvidi o umjetnosti, primjerice referiranje na konceptualnu i umjetnicu performansa Marinu Abramović ili pozivanje na razmišljanja o umjetnosti Donne Tartt (čiji je roman Češljugar u čijem je središtu minijatura istoimene ptice meni jedna od najdražih knjiga).
Konačno, knjiga prepuna nevjerojatno toplih i snažnih, ali i neobično iskričavih i zabavnih rečenica o životu, ali i knjiga koja nije za nehrabre jer je puna misli o smrti (i smrti ☹), kao na primjer one o čudnosti ljudskog ustajanja iz dana u dan jer se time samo približava neizbježnoj smrti. No usprkos tome lijepa knjiga.
Žanr: roman
Mjesto i vrijeme radnje: putovanje vlakom i fiktivni manji grad pored mora u nepoznatoj zemlji, suvremeno doba
Broj stranica: 422
UKUPNI DOJAM: 5/5
Jezik/stil: 4/5 (duhovito i mudro)
Sumornost: 3/5 (iako lijepa, knjiga prepuna tuge)
Poželjno predznanje: 2/5 (vrlo neuobičajeno, razlozi zbog kojih se poziva na pojedince i pojmove iz suvremene opće kulture se ne tumače)
Preporuka za čitanje: 5/5 (Backman je jedan od mojih omiljenih suvremenih pisaca, a posebice njegova trilogija „Medvedgrad“ o životu mladih u malom hokejskom gradiću – romani „Medvedgrad“, „Mi protiv vas“ i „Pobjednici“)
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.