Harriganovi su se vratili, i to u poprilično impresivnom izdanju. Druga sezona serije MobLand od deset epizoda prati kako se Harriganovi bore održati zajednički front dok sve snažniji rivali prijete njihovom uzdrmanom kriminalnom carstvu. Nakon što su napokon preuzeli krunu, vodeća londonska kriminalna obitelj sada se bori s unutarnjim neskladom i generacijskim sukobom između Conrada, „kralja” i oca (Pierce Brosnan), te sina Kevina (Paddy Considine), njegovog nasljednika koji svog oca prikazuje kao „tužnog, zastarjelog klauna”. U toj kaotičnoj poziciji MobLand nastavlja napredovati, izbacujući beskrajnu baražu psovki i metaka u onome što se oblikuje u prilično epski (ako ne i baš originalan) zaokret britanskog gangsterskog žanra.
Izvedba Toma Hardyja ove sezone ostaje smirena i hladnokrvna, prizivajući britanski pandan naslovnoj ulozi Lieva Schreibera u Rayu Donovanu. Za razliku od te serije, Hardyjeva interpretacija Harryja rijetko dopušta emocijama da preuzmu kontrolu, u čijem prikazivanju Pierce Brosnan i Helen Mirren uživaju više nego itko drugi. Brosnan igra najekstremniju ulogu u svojoj karijeri i čini Conrada Harrigana zastrašujućom figurom koja je istovremeno simpatična i lako mrziva, ali nikada netko s koga možete skinuti pogled. Helen Mirren jednako je zabavna za gledanje jer utjelovljuje potpunu suprotnost svojoj matrijarhalnoj ulozi u seriji 1923 Taylora Sheridana. Troje glavnih likova ovdje su eksplozivni, s mnogo konfrontacijskih scena u kojima stoje jedno nasuprot drugome, a možete vidjeti bezbroj situacija koje su se mogle preliti u stvarnost i dovesti do napetosti na setu. No, ovo su profesionalni glumci koji se međusobno poštuju, što daje dodatnu dubinu tome koliko je ova sezona zaista čvrsta. I zato nema potrebe posebno opisivati radnju i kvariti dojam gledateljima — već je sama činjenica da su novi likovi, poput Amerikanke Kat McAllister ili novog „negativca” Frankieja Coopera, priča i scenarij za sebe. I da, očekujte obilje vrlo nasilnih i ekstremnih scena, kao i scenarističkih obrata.
Iako su sve epizode prve sezone zajednički napisali Jez Butterworth i tvorac serije Ronan Bennett, ova sezona donosi novu scenaristicu, Esther Watson, koja dijeli zasluge s Butterworthom za četiri epizode dostupne za recenziju. Guy Ritchie vraća se kao redatelj prve dvije epizode, a slijedi ga Lawrence Gough na sljedeće dvije. Gough je režirao dvije epizode prve sezone, a dvojica redatelja zadržala su stil i ton dosljednima. Uvodna epizoda smještena na trkalištu pasa donosi najviše elemenata nalik Guyu Ritchieju od svih četiriju epizoda koje sam gledao, osobito kada Helen Mirren razlaže plan vezan uz psa i sekvencu pucnjave na trkalištu, ali sve nakon toga prelazi u formalniji filmski stil. S toliko podzapleta i preklapajućih likova, serija ne odstupa od fokusa na dramu na ekranu bez dodatnog šarma. I dalje ima više nego dovoljno intenziteta, a svaka epizoda donosi brojne smrti, eksplozije, pucnjave i još mnogo toga.
MobLand i dalje impresionira kao solidna kriminalistička drama koja popunjava prazninu nastalu povlačenjem mnogih serija sličnog žanra, poput Peaky Blindersa. S glumačkom postavom koja ove sezone postaje veća i bolja, impresivno je koliko se fantastičnih glumaca pojavljuje u ovoj seriji. Ipak, ova je serija dobra jer se bilo koji lik može otpisati, dok je ostatak glumačke postave više nego sposoban popuniti prazninu bez da cijela serija pati zbog toga. Obožavam kad nijedan lik nije „siguran”, jer to održava napetost visokom i čini svako poglavlje od sat vremena vrijednim ulaganja. MobLand je ove sezone sjajan i jedva čekam vidjeti kamo će ova priča dalje ići i koji će likovi doći do treće sezone.
Epizode se mogu nositi s mnogim Ritchiejevim filmovima za veliko platno — što će reći da je to izuzetno gledljiva igra imitacije i interpolacije televizijskog i filmskog žanra.