Tko kuha?
Theatrium by Filho je zagrebački restoran smješten u atriju Hrvatskog kazališta mladih u Teslinoj ulici. Glavni chef je Filip Horvat, djeluje mladoliko, ali kuha kao kuhar s bogatim iskustvom. Voljela sam jesti u restoranu Ab Ovo gdje je prije kuhao i smatrala sam ga hrabrim, mladim chefom koji je nudio vrlo inovativna jela u okruženju koje za to nije bilo spremno. Čini mi se da se sad u Theatriumu u potpunosti razvio. Jela su kombinacija pažljivog kuhanja, razumijevanja onoga što gosti vole i pomicanja granica kako biste imali osjećaj da ste jeli nešto zanimljivo i drugačije. Potpuno po mojem ukusu.
Što smo jeli?
Nakon nekoliko mjeseci provedenih na moru, razmišljala sam gdje bih u Zagrebu rado otišla na večeru. Jedan od restorana u kojima dugo nisam bila, a vrijedi dolaska je svakako Theatrium. Ovdje uvijek jedem odlično. Od još češćih posjeta demotivira me lokacija i ambijent koji je zanimljiv, ali malo mračan. Ambijent restorana jako određuje kako ga doživljavam i moram priznati da u Theatriumu više volim kuhinju nego blagovaonicu. Bez obzira na to moje sitničavljenje, s veseljem smo se našli s prijateljima na večeri i proveli se odlično.
Problem koji imam u Theatriumu jest da bih rado probala sve. Vjerujem da se u restoranu ne nudi degustacijski meni (možda griješim). A i ostatak stola nije bio jednako halapljiv kao ja. Zato sam se morala zadovoljiti s jednim predjelom i jednim glavnim jelom. Uz sve što sam naručila, probala sam i Dejanova jela s čime je bio prilično nezadovoljan (da parafraziram Prijatelje – Dejan doesn’t share food). Moje predjelo je bio foie gras, odnosno pečena guščja jetra poslužena s crumbleom od lješnjaka, gelom od maline i umakom od guščje juhe. Fantastično jelo. Vraćam se po još. Dejan je jeo morskog ježinca koji se sastojao od hrskavca od crnila sipe, kreme od limuna i svježeg vrhnja, morskog ježinca i caviara. Također izvrsno. Ostali za stolom jeli su sladoled od drniškog pršuta, hrskavac od paškog sira i tanko rezani jamón ibérico na kroketu od jamóna ibérica. Nisam probala (jer mi je bilo neugodno još i to krasti), ali svi su bili vrlo zadovoljni.
Za glavno jelo jeli smo cacio e pepe, ručno rađene špagete u umaku od papra i pecorino sira, i šiš-ćevap od tune, koji je bio poslužen s bao buns pecivima, umakom od hrena, mladim lukom i chilli kajmakom. Ne znam što mi je bilo bolje. Cacio e pepe je jedno od najtežih jela za dobru pripremu. Iako su Filipovi špageti deblji nego što bih ja odabrala, jelo je sjajno i dekadentno baš na pravi način. Šiš-ćevap od tune je nasuprot klasičnom cacio e pepe, dobar prikaz kako se u Theatriumu kuha drugačije. Bilo me je strah da će konačni učinak biti nedovoljno žestok. No, strah je bio neutemeljen. Bilo je sjajno.
Konačno, deserti, uvijek najosjetljiviji dio – bili su izvrsni. Potpuni comfort food. Pistachio soufflé s kuglicom sladoleda od pistacija i tiramisu s mascarpone i whiskey kremom, čokoladnim ganacheom, sladoledom od kave i domaćim piškotama. Fantastično. Hvala, Filip.
Ukupni doživljaj
Kada sam birala svoje najdraže zagrebačke restorane, uključila sam i Theatrium. Kao što sam napisala – ovo je mjesto s kojim se dičim pred prijateljima iz drugih gradova i zemalja. Filip Horvat je jedan od najboljih hrvatskih chefova i u svojem restoranu doista nudi nešto posebno. Tako da, s veseljem, pet zvjezdica.