Tko kuha?
Restoran Nebo nalazi se na osmom katu hotela Hilton u Rijeci. Otvoren je 2021., a u prvom razdoblju kuhinju je vodio Deni Srdoč, koji je u Nebo došao iz Drage di Lovrana, gdje je stekao svoju prvu Michelinovu zvjezdicu. Pod njegovim vodstvom restoran je dobio jednu Michelinovu zvjezdicu i Green Star za održivost. Od veljače 2024. kuhinju vodi Gabriela Filca, dosadašnja sous chefica, koja je dio tima od samog početka.
Što smo jeli?
U Nebu sam prvi put jela kada je restoran bio tek otvoren. Bilo mi je odlično. Ambijent je jedinstven. Ostakljen restoran na osmome katu, s pogledom na cijeli Kvarner, stvara pomalo vanzemaljski dojam. Uz taj prekrasan pogled dolazi i vanserijski restoran, a Nebo je od početka imalo upravo takvu ambiciju. Ta prva večera imala je koreografiju u kojoj sam uživala. Prvi amuse bouche poslužen je na šanku, reprezentativan za jednu od hrvatskih regija. Zatim su slijedili različiti zalogaji, različite regije, postupni dolazak do stola. Sve mi je bilo sjajno. Ti mali pozdravi ostali su mi u jako dobrom sjećanju. Večera koja je uslijedila bila je pompozna, ali jako dobra i potpuno vrijedna Michelinove zvjezdice. Kasniji dolasci možda nisu bili toliko upečatljivi, ali mi je Nebo i dalje bilo odlično. Toliko dobro da sam ga navela kao jedan od svojih najdražih restorana uz obalu. No, nažalost, to više nije tako.
Ne volim pisati negativne recenzije. Ima puno razloga za to, no možda najvažniji je da vjerujem da je upravljanje restoranom jako zahtjevan posao. Cijenim svaki trud, baš svaki. A u Nebu su se i ovaj puta potrudili. Bili su ljubazni i profesionalni. Svi elementi večere su bili u redu. Pravi broj slijedova, pravi tempo, dobro vino… pa iako ne volim pisati negativne recenzije, moram ovaj puta napisati da nam u Nebu nije bilo dobro.
Oni inicijalni amuse bouche paketići postali su nepamtljivi zalogaji. Brioche je također naveden kao pozdrav iz kuhinje. Što se mene tiče, kruh bi se u vrhunskim restoranima trebao nuditi rijetko, uz primjerena jela, i trebao bi biti fantastičan. Nikako na početku obroka. Nakon toga dobili smo špinat. Naravno, jelo je bilo slojevito, no zvalo se špinat, što dobro odražava popularnu navadu da u ambicioznim restoranima jelovnici djeluju kao pretenciozne šifre. U špinatu su se navodno našli i pinjoli, rotkvica i prepeličje jaje. Hmda. Sva jela u Nebu izgledaju jako lijepo. No lijepo nije dovoljno. U tom tonu bila je i prepopularna rajčica. Dekonstruirano, rekonstruirana. Riblje jelo bio je list s koromačem i brokulom. Za takvu kombinaciju sastojaka potrebno je pažljivo dodavanje okusa jer inače postoji opasnost da jelo bude dosadno. Nisam bila zadovoljna. Kao niti s hobotnicom koja je slijedila. U svemu je nedostajalo okusa. Moram priznati da mi je mesno jelo – janjetina s blitvom, srdelom i pirom – bilo najbolje jelo večere. No nedovoljno da popravi dojam.
Kod deserata smo već bili razočarani večerom, pa im možda nismo niti dali pravu priliku. Preddesert se sastojao od divlje kupine i ruže, a glavni desert bio je od breskve, bosiljka i kave. Nisu bili loši, no nisu nas niti oborili. Petit four zalogaji na kraju bili su mi simpatični; pralina s kumquatom i algama, mini krafna punjena crnom malinom, reinterpretacija rigojančija i žele od divlje mente.
Ukupni doživljaj
Žao mi je što mi u Nebu nije bilo fino. Prvo, veliki sam zaljubljenik u dobre hrvatske restorane i volim kad su uspješni. Drugo, Nebo je sa svojim jedinstvenim ambijentom i položajem posebno mjesto. Treće, ovdje sam jela neke odlične večere kojih se sjećam s užitkom. Možda su jednostavno još u fazi uhodavanja i treba im vremena. Nadam se da je tako i da će me u nekom sljedećem dolasku demantirati i iznenaditi. Jer, unatoč ovom ne pretjerano pozitivnom tekstu, vratit ću se u Nebo i probati ponovno.