Tko kuha?
Restoran Hélène Darroze at Villa La Coste smješten je unutar hotela Villa La Coste, u blizini mjesta Le Puy-Sainte-Réparade u Provansi. Okružen je vinogradima Château La Coste i suvremenim umjetničkim instalacijama. Vodi ga Hélène Darroze, francuska chefica s ukupno šest Michelinovih zvjezdica. Njezin restoran u Londonu, u hotelu The Connaught, nositelj je tri Michelinove zvjezdice. Darroze potječe iz obitelji s dugom kulinarskom tradicijom i odrasla je u Villeneuve-de-Marsanu, na jugozapadu Francuske. Studirala je ekonomiju, a potom se usavršavala kod Alaina Ducassea u restoranu Le Louis XV u Monaku. Svoj prvi restoran otvorila je u Parizu 1999. godine, a 2010. i onaj u Londonu. Godine 2018. otvorila je restoran Jòia u Parizu. Godine 2015. proglašena je najboljom cheficom svijeta. Restoran u Provansi vodi u suradnji s kuharima Thomasom Pézerilom i Marcom Zampeseom te slastičarom Kirkom Whittleom. Ima kapacitet za 55 gostiju i nudi degustacijski meni pod nazivom „Walk in the Gardens of Provence“. Nakon prve godine rada, restoran je nagrađen jednom Michelinovom zvjezdicom.
Što smo jeli?
Obrok u ovom restoranu započinje vožnjom kroz provansalske vinograde. Restoran je smješten na ambicioznom imanju koje djeluje neobično zbog spoja modernih građevina i tradicionalnih restorančića. Izgubili smo se tri puta prije nego što smo pronašli Hélène Darroze. Budući da je bio divan proljetni dan, ručak je poslužen u vrtu, punom jasmina, sa samo desetak stolova. Jelovnici kod Hélène Darroze isključivo su degustacijski, a ovise o tome jedete li ručak ili večeru, i to vikendom ili tijekom tjedna. Mi smo odabrali nedjeljni ručak.
Sve što se u restoranu nudi temelji se na lokalnim namirnicama. Naravno, svaki drugi restoran na svijetu tvrdi isto. No kod Hélène Darroze, u srcu Provanse, ta tvrdnja djeluje vjerodostojno. Prije bilo kakvog jela ili pića, obrok započinje hladnom juhom od krastavca. Amuse-bouche su tri rotkvice, svaka prekrivena drugačijim umakom i, iako umaci nisu bili najbolji koje sam ikada jela, ton ručka jasno je definiran – izvorni okusi povrća. Hrabro je u skupom restoranu bazirati ručak na pročišćenom okusu povrtnih sastojaka, ali ovaj restoran to može. Nakon krastavaca i rotkvica, dobili smo vrt na tanjuru. Set različitog povrća, voća i trava – ukiseljenog, sirovog i parenog. Svaki zalogaj donosi neku drugu teksturu i neki drugi okus. Ponovno, hrabro, no jako zanimljivo. Ponovila bih. Cijeli osjećaj romantičnog i luksuznog vrta dodatno je podvukao dolazak Georgea Clooneyja s obitelji. Diskretno su sjeli za jedan od stolova, a konobari i gosti pristojno su ih ignorirali tijekom cijelog ručka, kao što ovakvom mjestu i doliči. Uslijedio je carpaccio s bijelim šparogama i bademima, te bob sa škampom, kavijarom i chimichurrijem. Elaborirana i ukusna jela u kojima doista dominiraju namirnice.
Nakon uvoda dobili smo file škarpine, precizno zarezan, uspješno hrskav i ravnomjerno pečen. Riba je poslužena s nekoliko izdanaka mladog graška, za svježinu i teksturu. Jednostavno jelo koje se oslanja isključivo na kvalitetu ribe i točnost pripreme. Jedan od izazova ovakvih ručaka za mene je da ne uspijevam doći do kraja. No kada chef zna što radi i kada razumije namirnice, obrok je lagan i ne opterećuje. Ovdje sam posljednje, mesno jelo dočekala s veseljem. Ručak smo zaključili janjećim kotletima koji su bili savršeno pripremljeni. Prije deserta, slijed sa svježim sirom brousse du Rove poslužen je s pestom od svježeg bilja, kuhanim graškom, nasjeckanim zelenim maslinama, lavandinim medom i maslinovim uljem, te ukrašen jestivim cvjetovima. Za susjednim stolom i George je djelovao zadovoljno.
Iako sam s desertima uvijek spremna na sve, ovdje sam očekivala mnogo. I dobila sam mnogo. Moj desert (uvijek čokolada ako je moguće) bio je baziran na čokoladi iz male čokolaterije u Châteaurenardu. Na tanjuru se kombiniraju mousse od čokolade s vanilijom, kuglica sorbeta i tanki tuile. Uz to dolaze emulzija i prah od tostirane heljde te čokoladni umak. Drugi desert (za one koji ne vole čokoladu) temeljio se na marelicama. Dio je bio sirov, dio karameliziran, a posluženi su s octom od marelice i maslinovim uljem s imanja. Uz njih dolaze sorbet od verbene i mažurana, krema od kozjeg sira i biskvit od badema. Treći desert, signature Hélène Darroze, reinterpretacija je klasika baba au rhum – ali umjesto ruma koristi se armagnac po izboru gosta. Gost je bio vrlo zadovoljan.
Ukupni doživljaj
Ovaj restoran je posebno mjesto. Iako hrana nije najbolja koju sam ikada jela, nakon ručka ovdje shvaćam zašto je francuska kuhinja posebna. Pristup namirnicama, izbjegavanje zamke pretjerivanja, savršena tehnika pripreme i diskretni luksuz – nitko to ne postiže poput Francuza. Ambijent restorana, okruženog vinogradima, poljima lavande i najsnažnijim mirisom jasmina koji sam ikada osjetila, dodatno pomaže. Ovo je mjesto na koje želite doći kada imate nešto značajno za proslaviti, kada si želite jako ugoditi – ili kada želite pojesti ručak pored Georgea Clooneyja. Preporučujem.