Tko kuha?
Već sam pisala o našoj obiteljskoj raspravi o tome koji su restorani bolji – slovenski ili hrvatski. U toj raspravi nema gubitnika jer i u Hrvatskoj i u Sloveniji ima izvrsnih restorana. U Sloveniji se posebno ističu gostilne koje nude puno više od tradicionalne kuhinje. Jedna od takvih je Gostilna Krištof, u koju odlazimo već godinama. Toliko je volimo da svake godine na konferencijsku večeru tamo vodimo cijeli skup znanstvenika. Gostilna Krištof u Predosljah pokraj Kranja obiteljski je restoran koji vode braća Krištof i Tomaž Bolka. Kuhinju predvodi chef Uroš Gorjanc, koji u restoranu radi od 2016. godine. Prije toga bio je član kuharske reprezentacije i protokolarni kuhar, s diplomom gostinske škole i iskustvom iz više slovenskih restorana. U Krištofu se oslanja na lokalne i sezonske namirnice, surađuje s malim proizvođačima i pridaje veliku pažnju održivosti. Osim restorana, obitelj Bolka bavi se i pekarstvom, a uključena je i u projekte poput eko glampinga i organizacije večera u žičarama.
Što smo jeli?
Krištof je relativno mali restoran uz prometnu cestu. S ulice ne biste mogli pretpostaviti kakva se oaza skriva u vrtu restorana. Kad jednom prijeđete prag Krištofa, sve postaje zeleno, ugodno i pomalo čarobno. Atmosfera opuštene i prijateljske prirode. Takav je i pristup hrani.
Svaki put kad dođemo, dočekaju nas na vratima s lizalicama od parmezana koje, iako nisu kulinarski doživljaj, neobjašnjivo razvesele. Kod Krištofa ništa nije pretjerano komplicirano, ali doživljaj je uvijek izvrstan. Usluga je ugodna, učinkovita i ima onu izazovnu notu dobrodošlice bez nametanja. Sve, od bokala s vodom (cijenim izbjegavanje flaširane vode), punog domaće mente, do malih zalogaja dobrodošlice – namijenjeno je sreći gosta. Ovdje znaju ono što povremeni restorani zaboravljaju – gost je najvažniji.
Budući da ovdje najčešće jedemo konferencijsku večeru, izbor jela je ograničen i prilagođen specifičnoj situaciji. Na ovogodišnjoj večeri započeli smo s tartarom od pastrve s mousseom od hrena, jabukom i kavijarom – sjajnim jelom koje pokazuje da kuhar razumije sastojke i zna kako slojevito slagati tanjur, bez pretjerivanja. Vegetarijanac za stolom dobio je domaću mozzarellu koju nisam probala, ali je on potvrdio da je odlična. Njegovo glavno jelo bila je tjestenina s gljivama, s kojom je također bio zadovoljan. Nažalost, vegetarijanci u našem dijelu svijeta još uvijek često imaju sužen izbor koji se uglavnom svodi na razne tjestenine.
Mi smo u međuvremenu dobili teleći Wellington s pečenim cherry rajčicama i umakom od mesa – hrabar odabir, s obzirom na to da je trebalo poslužiti četrdesetak tanjura odjednom. Ugodno me iznenadilo i izbjegavanje klasičnog priloga od ugljikohidrata – preskakanje krumpira i odabir pečenih rajčica značili su laganiju večeru, što jako cijenim. Beef Wellington bio je izvrstan.
Za kraj smo dobili rekonstruirani crème brûlée na podlozi od prhkog tijesta, uz umak od crvenog voća – desert potpuno u skladu s ostatkom večere: ukusan, dobro pogođen i dovoljno lagan. Baš fino.
Ukupni doživljaj
Volim slovenske restorane. A Krištof je jedno od mjesta na koje se stalno vraćamo i sa sobom povedemo 40ak gladnih profesora. Kod Krištofa se naime nudi idealan omjer ugodne i opuštene atmosfere i ambiciozne i maštovite kuhinje. Jela nisu pretenciozno komplicirana, ali su promišljena i uvijek s nekim pomakom. Obrok se promatra kao cjelina i jelovnici ne upadaju u zamku pretrpavanja. Dodatan kompliment za konzistentu i trajnu kvalitetu. Ovdje dolazimo godinama i nikada nas ne razočaraju. Ako prolazite u blizini Kranja, svakako isprobajte ovo mjesto. Mi se sigurno ponovno vraćamo.