Tko kuha?
Restoran Duanima vodi Luca Floris, rođen u Cagliariju. Radio je u Parizu, Barceloni i Londonu, a zatim devet godina kao sous-chef u resortu Valle dell’Erica na sjeveru Sardinije. Nakon toga vratio se u Cagliari i otvorio vlastiti restoran. U ponudi je klasičan jelovnik koji se mijenja svaki tjedan. Već sam napisala da od kuhinje na Sardiniji nisam očekivala previše. Naravno, znalci možda kolutaju očima nad mojim nepoznavanjem odlične sardinijske kuhinje. No neka moja prethodna iskustva podučila su me da moram moderirati očekivanja. Suprotno mojim pretpostavkama, u Cagliariju su restorani bili zanimljivi i kreativni, a na kraju smo jeli odlično. Ukupni dojam cijelog grada bila je potpuno nepretenciozna atmosfera, pa su i restorani bili odraz toga. Vrlo pristojne cijene, relativno skroman dekor i jednostavni jelovnici, no s dobrim razumijevanjem onoga što nude. Ipak su to Talijani. Nakon dva prilično uspješna odabira, posljednji dan ostali smo bez ideja kamo otići na ručak. Dok drugi (normalni) ljudi u novom gradu obilaze muzeje i crkve, Dejan i ja obilazimo potencijalne restorane. Šećući tako po gradu, odustajali smo od svake nove lokacije i na kraju posustali te odabrali mjesto koje se zove Duanima. Ulazna vrata bila su tako dobro skrivena da smo mislili da smo pogriješili, dok nam ljubazni prolaznik nije pokazao kako da uđemo.
Što smo jeli?
U samom restoranu ambijent je bio neobičan. Dugi uzak prostor, poput hodnika, bez ijednog prozora. Ambiciozno namješteni stolovi, kao za vjenčanje, i potpuno prazan restoran. Srećom – moderirali smo očekivanja. U Duanimi se jelovnik doista mijenja tjedno i relativno je kratak. Mi nekako uvijek završimo na sirovoj ribi, pa smo i ovdje odabrali sirovo. Dodatno, tijekom cijelog boravka sanjala sam paštu, pa je i to bio jasan odabir. Ručak je započeo crochettom sa sirom. Ne razumijem tu talijansku naviku da započnu ručak s nečim teškim i friganim. No, ako izuzmem činjenicu da je topljeni sir pogrešan početak laganog ručka, kuglica je bila vrlo ukusna.
Sve nakon toga bilo je sjajno. Tuna s ljutim chutneyjem od camo rajčica i sezamom bila je izvrsna. Prava mjera karaktera i začina. Crveni škampi s dinjom i ciklom (prema kojima sam bila vrlo sumnjičava) bili su zanimljivi i novost. Goveđi tartar s narančom, svježim sirom i frisée salatom također je bio sjajan. Jedino mi je žao što smo poslušali konobara i dijelili predjela. Sve je vrijedilo dvostruke količine.
Glavno jelo bili su najbolji tagliolini cijelog boravka. U umaku od lokalnog jastoga, s bosiljkom i koricom limuna. Konačno izvrsna pašta, dostojna Italije. Deserti su se pokazali najmanje zanimljivima. Vječiti tiramisu (za mene) – dobar, no ništa posebno. Krema s medom i hrskavim mrvicama (za Dejana) – fino, no ne i pamtljivo. Sve u svemu, jako dobar obrok.
Ukupni doživljaj
U Cagliari sam došla otvorenog uma, no bila sam oprezna s očekivanjima. Na kraju se pokazalo da je hrana bila najzanimljiviji dio putovanja. Sve što smo probali bilo je malo pomaknuto, originalno, nepretenciozno i s razumijevanjem okusa. U Duanimi smo jeli najbolje. Iako je ambijent na pola puta između sale za vjenčanja i mračnog hodnika, svi u restoranu bili su nasmiješeni i ljubazni. Usprkos tome da su nam odabiri jela bili relativno neinovativni, svako jelo imalo je neki neobičan twist. Ovo je mjesto koje bih preporučila nekome tko odlazi u Cagliari. No još važnije – ovo je mjesto na koje bih se rado vraćala, kada bi samo bilo malo bliže.