Tko kuha?
Restoran D’Olier Street jedan je od restorana u Dublinu s Michelinovom zvjezdicom. Glavni kuhar (i suvlasnik) James Moore ima preko dva desetljeća iskustva u vrhunskim restoranima diljem svijeta. Anthony Smith, također suvlasnik, poznat je po svom restoranu Mr. Fox u Dublinu. Njih dvojica su se upoznali 2006. godine radeći u restoranu One Pico. Treća suvlasnica, Jane Frye, donosi bogato iskustvo iz prehrambenih medija i privatnog cateringa u NYC-u. Scott White, voditelj restorana, prethodno je radio u restoranu Aimsir s dvije Michelinove zvjezdice i zadužen je za vinski program u D’Olier Streetu. Nakon što uđete u restoran, zapitat ćete se jeste li pogriješili kada ste ga odabrali.
Što smo jeli?
Da odmah okončam napetost – niste pogriješili. Neočekivano, ovo je bio jedan od najboljih obroka koje smo pojeli u posljednjih godinu dana. U D’Olier Streetu nude samo jednu mogućnost – degustacijski meni sa 13 jela. Cijena je 118 eura po osobi (bez vina, naravno), što i nije tako puno obzirom na vrlo visoke cijene u Dublinu. Na večeru smo stigli osrednjeg raspoloženja, nakon cijelog dana provedenog u hladnom i kišnom Dublinu. Nakon što smo sjeli, voditelj restorana nam je prigovorio da smo zakasnili (što i jesmo, nesvjesno… imali smo pogrešno zabilježeno vrijeme rezervacije). Uvod nije bio najbolji. Od tog trenutka, pa sve do kraja, večera je bila izvrsna. Posluživala nas je serija mladih, vedrih i zainteresiranih ljudi iz različitih dijelova svijeta (zgodnom australskom konobaru koji se spremao na ljetovanje na Jadranu dali smo niz preporuka gdje jesti).
Prva tri mala jela su nas odmah osvojila. Košarice punjene svježim graškom, dimljenim lukom i Comté sirom bile su fantastične. Nakon toga, takoyaki i fermentirani slatki kukuruz bili su nešto manje impresivni, ali vrlo dobri. Na kraju, teleća gušterača s gljivama i ljetnim tartufom bila je izvrsna. Sve manje volim jela s puno sastojaka. Vrlo je teško postići da se sastojci međusobno ne sukobljavaju. No, u ovim jelima sve su kombinacije imale smisla. Marti (koja nije velika obožavateljica mesa) nisam objasnila što jede, pa je brizle (odnosno teleću gušteraču) slasno pojela i rekla da je odlično.
Meni je najbolje jelo cijele večere bila foie gras krema s ananasom i engleskim muffinima. U maloj posudici, ne baš privlačnog izgleda, ali savršene teksture i neočekivano odličnog spoja jetre i ananasa. Polizala sam zdjelicu. Nakon prva četiri jela koja su bila sjajna, pitala sam se kako će održati razinu do kraja. Tuna s rajčicom, hrenom i bosiljkom bila je jako dobra, iako bih dodala malo jače okuse. Nakon toga, pauza s perecom i dimljenim sirom ponovno me potpuno osvojila. Sedmo jelo, list na dimljenom beurre blancu, s pratećim tostom i kavijarom, opet je bilo izvrsno. Obično je ovo dio večere u kojem polako posustajem. Postane mi previše sastojaka i jela, pa odustanem. U D’Olier Streetu, međutim, hrabro sam izdržala do kraja i pojela posljednje slano jelo – janjetinu s marelicom, inćunom i crnim paprom.
Deserti su bili fini, no ne i sjajni. Prva zdjelica, krema s malinama i hibiskusom, nije bila ništa posebno. Nešto bolji bio mi je desert od marakuje sa sladoledom, ječmom i guavom. Najbolji dio bili su mali zalogaji na kraju – tart od mandarine, panna cotta te karamel i mango alfajor. Iako su deserti malo zaostajali za ostatkom večere, nisu pokvarili ukupni dojam i obrok smo dovršili sa smiješkom.
Ukupni doživljaj
Hrana u Dublinu me nije pretjerano impresionirala. Ipak, kao i svaki dovoljno veliki grad, Dublin ima nekoliko restorana za pohvalu. D’Olier Street je definitivno jedan od njih. Kombinacija nepretencioznog okruženja, ugodnog i ljubaznog osoblja, pristojne cijene i odlične hrane, popravila mi je cijeli boravak u Irskoj. Ovo je svakako jedno od mjesta za preporuku i ponovnu posjetu.