Tko kuha?
Vesna Bibić, supruga Alana Bibića, kuharica po mojoj mjeri. Gospođu Bibić nažalost nisam upoznala, no njene sam kreacije jela nekoliko puta. Ona kuha upravo onako kako ja volim. Svako jelo je promišljena priča. Impresivni prvi dojam (sjećam se ručka u kojem su sva jela bila crna ili bijela), povezivanje sljedova kroz priču (ovaj puta su sva jela bila povezana s ljubavnom pričom bračnog para Bibić), divni okusi i pažljivo kombiniranje namirnica (uvijek minimalno ugljikohidrata, što jako cijenim kod kuhara). Gopođa Bibić je prvoklasni chef.
Što smo jeli?
Nisam sigurna zašto, no za razliku od prethodnih dolazaka, ovaj puta samo lako dobili rezervaciju samo dan, dva ranije. Rezervira se online i otkazivanje 72 sata (ili kraće) prije obroka se naplaćuje 90 eura po osobi. Pri rezervaciji možete pročitati da se stol čuva samo 15 minuta. Sve navedeno mi je ok, no možda bi mrvica osobnijeg pristupa koji ne podsjeća toliko na neki rasprodani restoran u Londonu bila plus. Mi nismo otkazali rezervaciju, niti smo zakasnili, pa nas je stol dočekao. Unaprijed smo odabrali meni sa 7 sljedova, bez uparivanja s vinom. Općenito ne volim wine pairing i rijetko se za njega odlučujem. Jednom sam ga ovdje probala i moram priznati da je bilo jako uspješno (ipak je sve smješteno u odličnoj vinariji). No, ako ne namjeravate spavati u Plastovu ili nemate vozača, riskantno je kombinirati vina i vožnju. Mi smo odabrali bocu Bibićevog Debita.
Ambijent restorana je najveća mana cijelog iskustva. Iako je vinarija krasna, stolovi su smješteni u relativno neromantičnoj prostoriji, s malim prozorima. Konobarica je bila simpatična i vrlo učinkovita. Unaprijed je najavljeno da ručak od 7 sljedova traje 90 minuta, pa sve to dodaje atmosferi poslovne transakcije prije nego opuštenom ručku u rano ljetno poslijepodne. Hrana je, međutim, fantastična. Prvo jelo, čips od maline sa kremom od bazge je vrlo ilustrativno za kuhinju gospođe Bibić. Precizno, lijepo i zanimljivo. To je ujedno i najbolji opis svih njenih jela.
Jela su praćena pričom o obitelji Bibić (kako se bračni par upoznao, što su okusi njihovog djetinjstva i što njihov sin voli). Ta bi priča bila zgodna, da su se u nekom trenutku prikazali Vesna ili Alen Bibić. No, bez obzira, sljedeće jelo je bilo sjajno – marenda iz vinograda, odnosno pašteta u rajčici na suhom kruhu. Burek na plaži, odnosno hrskavi kanelon punjen sirom, meni ponovno izvrstan, a nakon toga zemlja i krumpir – njoke od krumpira ukopane u zemlju od rogača. Hobotnica na krumpiru s tartufima bila je dobra, a pire od sipe i riba panirana u rogaču bila je izvrsna. Obzirom da gospođa Bibić ne pretjeruje s ugljikohidratima, s veseljem sam pojela cijeli ručak. Slijedila je napolitanka od pileće kože koja je bila najbolje jelo ručka. Glavni dio ručka sastojao se od skradinskog rižota (kojeg smo do sada jeli svaki puta i svi ga uvijek najviše hvale, no ja nisam tako velika obožavateljica) i od sporo kuhanih obraza (koji su jako dobri). Sve u svemu – meni izvrstan ručak.
Desert u redu, ali ne i sjajan. Praline s malinom i bosiljkom zanimljive (sva jela su kemijski eksperimenti i to uspješni). Čokoladni kolač s marmeladom od jagode izgledao je lijepo, ali me okus nije impresionirao.
Ukupni doživljaj
Vesna Bibić je izvrsna i promišljena kuharica. Nakon svakog obroka kod Bibicha osjećala sam se odlično (nikada prejedeno, što me inače često muči). S veseljem se sjećam nekih njenih jela, a za neka bih vrlo rado saznala recepte (iako sumnjam da bih to bila u stanju rekreirati i uz detaljne upute). Iako ambijentu i pristupu fali malo topline, ovo je jedan od restorana u koji ću se s veseljem vratiti. Bibich je super.