Tko kuha?
Alouette je treći od tri restorana koje smo posjetili u Kopenhagenu. Rezervirali smo ga u posljednji trenutak i imali najmanja očekivanja. Kako to obično biva, upravo smo ovdje najbolje jeli. Alouette ima jednu Michelinovu zvjezdicu. Vode ga američki chef Nick Curtin i njegova supruga Camilla Hansen, uz chefa Andrewa Valenzuelu. Michelinovu zvjezdicu dobio je 2019. godine, manje od godinu dana nakon otvaranja. Kao i u svim dobrim danskim restoranima, kuhinja se temelji na sezonskim namirnicama, održivom pristupu i suradnji s malim proizvođačima. Restoran nudi isključivo degustacijski meni. Alouette se nedavno preselio iz svog prijašnjeg, skrivenog industrijskog prostora u obnovljenu povijesnu zgradu u središtu Kopenhagena.
Što smo jeli?
Doživljaj večere u Alouetteu započinje već dolaskom u restoran. Unatoč preciznoj navigaciji, nikako nismo uspijevali pronaći točnu adresu ni ulaz. Na kraju nas je jedna simpatična mlada djevojka potapšala po ramenu, pitala tražimo li restoran i potom nas provela kroz prilično diskretan prolaz. Kada sam kasnije glavnog konobara pitala zašto je ulaz u restoran skriven, rekao mi je da o tome nikada nije razmišljao. Krivi odgovor. Netko je sigurno razmišljao, planirao takav pristup i odlučio da je održivo (jer Danci obožavaju održivo) da, umjesto natpisa „ovo je restoran“, na ulici stoji osoba čiji je zadatak zbunjene goste usmjeravati na pravo mjesto. Ništa tako precizno ne pokazuje tu dansku pretencioznu nepretencioznost, podvučenu konobarovom lažnom zbunjenošću.
Unatoč tom besmislenom početku, Alouette mi je odmah bio simpatičan. U svojoj su prethodnoj verziji bili na lokaciji prekrivenoj grafitima. Na novoj su adresi, međutim, odabrali atmosferu diskretnog luksuza koja Dancima tako dobro pristaje. Usluga je također bila izvrsna. Kao i u svim restoranima s Michelinovom zvjezdicom, konobari se izmjenjuju od jela do jela. U Alouetteu su svi odjeveni u obavezno crno i tetovirani od glave do pete. Najvažnije, tempo je bio savršen. U restoranu u kojem smo jeli dan ranije (Kadeau) gotovo su me doveli do suza svojom sporošću. U Alouetteu se sve izmjenjivalo dovoljno brzo, ali ne prebrzo. Čak je i obavezna priča o održivosti, koju smatram napornom i lažnom, bila relativno kratka.
U svim danskim restoranima u kojima smo jeli tijekom ovog boravka na meniju su prevladavali kavijar, i to u najmanje dva slijeda, zatim jakobove kapice i jastog. Tako je bilo i ovdje. No, ovo je bio jedini od tri restorana u kojem su jela doista imala okus. Danci očito imaju nježnu paletu, a ja nisam obožavateljica blagih okusa, ali u Alouetteu je jastog u umaku od maslaca bio fantastičan. Kavijar je također imao svrhu i smisao, a uvodno jelo koje je predstavljalo vrt bilo je odlično. Iznenadila me ujednačenost jelovnika danskih restorana s Michelinovom zvjezdicom. Kao da postoje jasna pravila kojih se svi moraju držati. Ipak, u Alouetteu je chef Amerikanac i to se u hrani osjetilo, u najboljem mogućem smislu. Deserti su ponovno bili blijedi, iako korektni.
Ukupni doživljaj
Kada bi Alouette bio jedini restoran u kojem sam jela u Kopenhagenu tijekom ovog boravka, iz Danske bih otišla zadovoljna. Ambijent je bio ugodan, usluga pristojna, a hrana promišljena i ukusna. Alouette je restoran u kojem se osjećate kao da ste došli nešto proslaviti, i to mi se sviđa. Pojedina jela, poput jastoga, bila su doista raskošna. Jelovnik je sastavljen pametno, bez pretjerivanja sa slijedovima i bez nametanja suvišnih sastojaka. No, kao i ostali restorani u Kopenhagenu, Alouette pati od takozvanog virtue signalinga. Sva mjesta u kojima smo bili žele istodobno komunicirati jednostavnost, održivost i lokalnost, a gostima istovremeno nude uvezeni kavijar po najvišim cijenama večere koju smo ikada platili. Više sam puta napisala da su za mene restorani priča, a ne samo hrana. Ovoga su puta u Danskoj bili uglavnom priča, bez hrane. Ipak, da ne završim u negativnom tonu, kada bih u Kopenhagenu morala ponoviti neki od obroka, jedini koji bi došao u obzir bio bi upravo Alouette.