Vrijeme došašća pravo je vrijeme za čitanje i razmišljanje o ulozi religije u ljudskim životima. A knjiga „U prilog Bogu – Što religija zapravo znači“ omogućuje nam ovoj tematici pristupiti na znanstveno-intelektualnoj razini. Naime, autorica u knjizi daje svojevrstan povijesno-kronološki pregled najrelevantnijih pristupa i autora koji su pisali o teizmu i ateizmu, ali i deizmu, evangelizmu i fanatizmu te drugim „izmima“ prvenstveno u kršćanstvu (samo ponešto i u islamu i judaizmu, no ne i u dalekoistočnim vjerama).
Knjiga je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu – Nepoznati Bog (od 30.000 pr. Kr. do 1.500 po. Kr.), autorica razrađuje potrebu ljudi za religijom te kako su u predmoderno doba ljudi definirali Boga i u promišljanja o Bogu uključivali razum. U drugom dijelu – Moderni Bog (od 1.500 po. Kr. do danas), razlaže odnos između znanosti i religije, tumači prosvjetiteljstvo i ateizam te postavlja pitanje „Smrt Boga?“. Pri tome sve o čemu piše autorica potkrepljuje s više od 200-injak povijesno-religijski-filozofskih izvora. Primjerice, u prilog Bogu navodi riječi Baruha Spinoze koji je tvrdio da je ono što zovemo „Bog“ naprosto sveukupnost same prirode te riječi deista Voltairea koji je ustvrdio da bi Boga, kad ne bi postojao, trebalo izmisliti. Od onih koje ne idu u prilog Bogu navodi, primjerice, riječi Karla Marxa koji je poznat po svojim riječima da je religija opijum naroda, kao i riječima da je „religijska bijeda jednim dijelom izraz stvarne bijede, a drugim dijelom protesta protiv stvarne bijede“ te riječima da je „ukidanje religije kao prividne sreće naroda zahtjev njegove stvarne sreće“, ali i riječi Sigmunda Freuda koji je zaključio da je religija neuroza koja graniči s ludilom.
No iako autorica navodi razmišljanja o religiji i povezana s religijom doslovno stotine filozofa, znanstvenika, reformatora i evangelista – od Sokrata, Platona, Spinoze i Nietzschea, preko Galilea, Descartesa i Newtona, do Calvina, Luthera i Wesleya, ne bi bilo pravedno reći da se radi o knjizi koja samo daje povijesni pregled „razvoja“ religije. U knjizi su predstavljena i mnoga vlastita promišljanja i zaključci ove poznate pobornice vjerskih sloboda koja je sedam godina bila rimokatolička redovnica.
Tako su neki od njenih zaključaka u prilog religiji da religija uči kako voditi život, pomaže ljudima nositi se s različitim životnim teškoćama, omogućuje postizanje eudaimonije („blagostanje“, „sreća“) i ekstaze koje su ljudskim bićima potrebne jer su tako ustrojena, ali i da je religijske tekstove (Bibliju, Kuran i Toru) potrebno tumačiti a ne ih doslovno shvaćati, kao i da se Bog može spoznati jedino kroz predanu praksu. Zanimljivo, vezano uz zadnje navedeno, ističe da su, za razliku od kršćanstva, „judaizam i islam ostali religije prakse. … promiču ortopraksu, ispravno postupanje, a ne ortodoksiju, ispravno učenje.“ No autorica se ne ustručava iznijeti i argumente contra religije, navodeći misli filozofija koji su prizivali uništenje religije, kao i onih koji nas potiču da zamislimo svijet bez religije: „Zamislite da nema bombaša samoubojica, 11. rujna, 7. srpnjeva, križarskih ratova, progona vještina, barutnih zavjera, podjela Indije, izraelsko-palestinskih ratova, srpsko-hrvatsko-muslimanskih pokolja, progona Židova kao „ubojica Krista“, „nemira“ u Sjevernoj Irskoj, „ubojstava iz časti“, natapiranih teleevangelista u blistavim odijelima što potkradaju lakovjerne ljude.“ (Dawkins, 2006.).
Zgodan dio knjige je i Glosar u kojem se kratko definiraju različiti religijski pojmovi, od onih manje poznatih kao što su kafir, rsi, šekina i zanna, do onih poznatijih kao što su ateizam, dogma, kabala i nirvana. A za kraj je potrebno spomenuti da veliki dio autoričinih uvida problematizira odnos između znanosti i religije, baš kao što su to radili i mnogi mislioci prije nje. Svoj zaključak na ovu temu predstavlja u Epilogu na jednostavan način, navodeći: „Znanstvena nam racionalnost može reći da imamo rak; može nas čak i izliječiti od bolesti. Ali ne može ublažiti prestravljenost, razočarenje i tugu što ih izaziva dijagnoza niti nam pomoći da dobro umremo.“
Žanr: filozofija religije
Broj stranica: 328 + 10 stranica glosara
UKUPNI DOJAM: 4/5
Jezik/stil: –
Sumornost: –
Poželjno predznanje: 3/5 (nužna opća znanja iz područja povijesti, religije i filozofije zbog stalnog pozivanja na povijesne događaje i ličnosti)
Preporuka za čitanje: 4/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.