U današnjem svijetu kulture marketinga nažalost prije ili kasnije nasjednemo na marketinške trikove i u ruke uzmemo knjigu koja nikako nije zaslužila da je čitamo, a još manje pročitamo. A ako ste pri tome jedan od onih koji knjigu koju krenu čitati „moraju“ pročitati do kraja (kao ja na primjer 😊), cijelo se vrijeme čitajući knjigu pitate čime je zaslužila cijelu stranicu u nekom katalogu ili reel na Instagram profilu nekog bookfluencera. Za mene je jedna od takvih razočaravajućih knjiga upravo ova. Iako kao i svi čitam knjige koje me zbog nečega privuku i koje ne želim ocijeniti s ocjenom manjom od 3 jer to ukazuje da sam donijela krivu procjenu i čitala knjigu koja me nije ni prosječno uveselila, ovaj roman nikako nije zaslužio više od 2.
Ova sladunjava knjižica („knjižica“ zbog sadržaja a ne opsega (484 stranice)), djeluje kao da ju je pisao AI koji je dobio naredbu napisati djelo koje uključuje pomalo od svega što se „dobro prodaje“ – malo Egipta i Kleopatre (uvijek egzotično), malo potrage (tragamo za Kleopatrinom grobnicom), malo mistike (predmeti na kojima su se zadržale stare čini koje ljudima više nisu poznate – od Kleopatrinog prstena koji projicira njen život do sandale koja svijetli), malo napetosti i krimi sadržaja (bijeg, prerušavanje, krađa, fizičko sukobljavanje, nestanci, ubojstava), malo basnoslovnog bogatstva te, naravno, malo zgodnih protagonista i zaljubljivanja.
Štoviše, prvih stotinjak stranica događa se čak i manje od onoga što sam očekivala s obzirom na to što piše na koricama knjige. Zatim sam se počela pitati jesam li nešto krivo shvatila i radi li se zapravo o romanu za djecu jer se svako malo pojavljuju crteži ljudi i predmeta (!!!), jer su informacije o egipatskoj kulturi na razini slikovnice te jer se pojavljuju predmeti u kojima se skriva magija. No ta magija nije uopće bila razrađena – nije jasno kako je nastala a i nema neku presudnu ulogu u romanu, tako da se nakon magije u svjetovima poput onoga Harryja Pottera ili Violet Sorrengail njome zasigurno ne može nikoga privući. Zato sam zaključila da se ipak radi o tinejdžerskom ljubavnom romančiću s nešto kartuša i skarabeja. No kada je sve okrunjeno besmislenim najtežim kaznenim djelima, više mi ništa nije bilo jasno.
Dakle, iako službeno povijesna fantazija, roman s mrvicama egipatske povijesti i mrvicama fantazije te nešto malo, ali samo malo više avanture i romanse, a sve skupa poprilično neuravnoteženo (detaljno razrađene nebitne stvari, važnije stvari se pojavljuju niotkuda, a za najvažnije uopće nije jasno zašto i kako su se uopće dogodile). I naposlijetku, roman kojemu nedostaje kraj jer, jasno, treba prodati i nastavak. A ja, kakva jesam, pročitam i nastavak zato što, naravno, moram saznati što se dogodilo. No neću ga predstaviti na šest.hr jer se s takvom hrpom nabacanih nebuloznosti dugo nisam susrela.
Žanr: roman (povijesna fantazija)
Mjesto radnje: dominantno Egipat te Kairo
Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća
Broj stranica: 484
UKUPNI DOJAM: 2/5
Jezik/stil: –
Sumornost: 2/5 (nekolicina situacija besmislenog nasilja koje djeluju parodijski iako to nikako nisu)
Poželjno predznanje: 2/5 (poželjno poznavanje osnovnih pojmova iz egiptologije)
Preporuka za čitanje: 2/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.