Svaki se ljubitelj čitanja s vremena na vrijeme „zaljubi“ u nekog pisca. Iz tinejdžerstva se sjećam svoje „ljubavi“ prema Robertu Ludlumu i Danielle Steel (😊), zadnjih godina moje su „ljubavi“ bili Orhan Pamuk i Jo Nesbø (više puta pripomenula na Šest.hr 😊), a trenutno bih to mogla reći za Ritu Monaldi i Francesca Sortija. Što god ovaj spisateljski par napisao, kojeg god žanra (povijesni roman, povijesni roman s elementima trilera, biografski roman ili biografska drama), meni se jednostavno sviđa. Ovog se puta radi o djelu u kojem se kombiniraju drama (didaskalije, dijalozi itd.) i roman (pripovijedanje o likovima i događajima), a koje se bavi životom Dantea Alighierija, napisanom kao da se radi o nedavno pronađenoj izgubljenoj drami Williama Shakespearea o ovom velikom talijanskom pjesniku. Preciznije, radi se o prvom dijelu trilogije u čijem je središtu Danteov život (druga dva dijela koja još nisu prevedena na hrvatski jezik su: „Ahi, serva Italia! – Dante di Shakespeare II“ i „Dante di Shakespeare III – Come è duro calle“), koji se bavi njegovim životom do trenutka sklapanja braka s Gemmom Donati.
Kako je djelo napisano stilom tipičnim za stare dramske tekstove, odnosno stilom koji nevjerojatno podsjeća na uratke Barda iz Avona (kako Shakespearea nazivaju Englezi) – kombinacija proze i stiha, posebice poetski dijalozi i igre riječima kojima se protagonisti nadmudruju te brojne pjesme posvećene ponajviše pripadnicama suprotnog spola – onima koji nisu ljubitelji pjesničkog izražavanja bit će ga teže pratiti. Razumijevanje drame bi pak olakšalo da su dodaci koje su priložili autori, svjetski poznati proučavatelji Danteovog lika i djela, stavljeni na početak publikacije (čak sam sklona preporučiti da ih se prve pročita). Naime, dodaci (Dodatak 1 – Dante i Shakespeare; Dodatak 2 – Dante i kazalište; 3 – Osobe, mjesta, situacije; Dodatak 4 – Ali, tko je Dante?; Dodatak 5 – Aristotel?), osim konteksta nastajanja drame i moguće veze između ova dva književna genijalca – Dantea koji je između ostaloga pridonio oblikovanju standardnog talijanskog jezika i Shakespearea koji se smatra najvećim dramatičarem na engleskom jeziku – opisuju vanjski (suvremenici, prijatelji, zbivanja…) i unutarnji kontekst Danteovog života (umne predispozicije, interesi, bolest…).
Djelo priča zanimljivu priču o Danteovom životu izmaštanu na temelju rijetkih povijesnih činjenica o njemu samome, ali zato poznatih činjenica o povijesnim i društvenim okolnostima te povijesnim ličnostima Firenze (u kojoj se rodio i živio), Bologne (u kojoj se školovao) te Italije i ondašnje Europe općenito. Uz ponešto o Danteovom djetinjstvu i više o njegovom školovanju, saznajemo što je Dantea inspiriralo da napiše svoju Božanstvenu komediju – od njegove fotosenzibilne epilepsije zbog koje pada u trans te ima vizije, preko tema o kojima raspravlja s prijateljima, do njegove zaljubljenosti u Bice Portinari. Također saznajemo kako Dante razmišlja o temama koje su karakteristične ne samo za njegovo stvaralaštvo nego i za Shakespeareovo, kao što su ljubav, prijateljstvo i Bog, ali i pohlepa, preljub i inkvizicija. Dante u drami puno promišlja i o odnosu „ispravnog“ poimanja religije u njegovo doba i Aristotelovog učenja te više puta ističe da je Bog ljubav.
Žanr:
Biografska drama s elementima romana te stručno-znanstveni ogledi o književnosti Shakespearea i Dantea
Mjesto i vrijeme radnje:
Firenca i Bologna za vrijeme Danteovog djetinjstva i mladosti, od 1265. do oko 1285. godine
Broj stranica: 471
UKUPNI DOJAM: 4/5 (isključivo zbog zahtjevnog stila pisanja)
Jezik/stil: 4/5 (usprkos zahtjevnosti, jezično izrazito bogat stil)
Sumornost: 2/5 (u svačijem životu, a tako i Danteovom, prisutne su izazovne situacije, no one u drami nisu previše naglašavane)
Poželjno predznanje: 2/5 (za veće uživanje u knjizi zasigurno dobro dođe „svježe“ pročitana „Božanstvena komedija“, kako bi se u potpunosti uživalo u spominjanju velikog broja likova i u samoj drami i u dodacima)
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.