Pobornica sam čitanja knjiga različitih svjetonazorskih polazišta – i filozofskih i religijskih i ekonomskih i političkih i društvenih i okolišnih, jer smatram da se jedino učenjem o različitome može osigurati razumijevanje svijeta oko sebe, kao i tolerantnost i prihvaćanje različitosti koje su posebice nužne u današnje vrijeme. U tom smislu, na preporuku člana obitelji koji je pri čitanju ove knjige od „lijevoga“ nakratko postao „desni“ (?), s interesom sam se udubila u knjigu.
A što nudi knjiga? Rekla bih ništa što do sada nismo čuli, ali objedinjeno u jednom štivu, potkrijepljeno političko-povijesnim činjenicama i začinjeno Marxom, Engelsom, Freudom i Sartreom. Polazište knjige je da je agresija na Ukrajinu posljedica ruskog prepoznavanja slabosti Zapada, uzrokovane slabljenjem tradicionalnih demokratskih vrijednosti utemeljenih u židovsko-kršćanskom svjetonazoru (ovo slabljenje Zapada autor smatra posebno zabrinjavajućim za Hrvatsku čije je stanovništvo velikim dijelom konzervativno). A začetak ovog slabljenja autor pripisuje studentskim nemirima diljem Europe 1968. godine, dok nastavak pripisuje prvenstveno marksizmu (koji čovjeka lišava njegove autonomije), frojdizmu (koji čovjeka svodi na životinjske nagone), konzumerizmu, woke pokretu i nepotrebnom fokusu suvremenog društva na brigu za okoliš, a što sve detaljno razlaže pozivajući se na mnogobrojne izvore.
Knjiga nudi i mnoge zanimljive političko-ekonomsko-društvene činjenice i podatke koji mogu poslužiti za argumentiranu kuloarsku raspravu o politici i društvu, kao što su podatak da je Ursula von der Leyen „plagirala 43,5 posto svoje disertacije, a ostatak napisala na način koji su visoki autoriteti ocijenili kao aljkavost“, dokazi da su i Marx i Freud iako židovskog podrijetla bili antisemitisti te dokazi da je Freud u današnjoj valuti zarađivao više od milijun eura godišnje (svaki dan u tjednu imao je po 8 pacijenata koji su za sat seanse plaćali 450 eura u današnjoj valuti, a pacijente je i uvjeravao da je s njima podsvjesno povezan čak i ako spava za vrijeme seanse, što je često radio).
Sveukupno, moja preporuke za čitanje je visoka jer se radi o tekstu sveučilišnog profesora i znanstvenika koji problematiku kojom se bavi razmatra slijedeći znanstvena načela – istraživanje i pozivanje na znanstvene i stručne izvore, čime tekstu daje na vjerodostojnosti. Doduše, kao također sveučilišnoj nastavnici i znanstvenici nedostaje mi malo više strukturiranosti i malo manje ponavljanja, no s obzirom na to da se nakon čitanja knjiga u pravilu pamte samo osnovne misli i poruke, može se zaključiti da ova knjiga to izuzetno uspješno postiže slijedeći poslovicu „Repetitio est mater studiorum.“
Žanr
Publicistika
Broj stranica: 328
UKUPNI DOJAM: 3/5
Jezik/stil: 3/5 (ležerniji, ali ipak znanstveni stil koji ne odgovara svakome)
Sumornost: 2/5 (potencijalno uznemirujući elementi i za „lijeve“ i za „desne“)
Poželjno predznanje: 3/5 (nužno poznavanje svjetske političke povijesti, prvenstveno bivše Jugoslavije i Europe, a poželjna i upoznatost s osnovnim mislima Marxa, Engelsa, Freuda i Sartrea)
Preporuka za čitanje: 4/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.