Ja sam jedna od onih koji nakon što pogledaju ekranizaciju književnog bestselera, bilo jer nisu bili svjesni postojanja književnog djela ili im ono nije došlo na listu za čitanje, općenito nemaju potrebe i pročitati djelo. Štoviše, nakon što sam pogledala film Moja Afrika na svoju sam listu „nikada ne čitati“ dodala knjigu na temelju koje je nastao, jer su moja sjećanja na film bila takova da isto nisam željela ponovno proživljavati – između ostaloga sjećam se tuge zbog smrti partnera glavne protagonistice (općepoznato pa nije spoiler). A onda sam za rođendan od kolegice koja mi tradicionalno poklanja književne klasike (od Ubiti pticu rugalicu Harper Lee do Kradljivice knjiga Markusa Zusaka) na poklon dobila upravo Moju Afriku. Naravno, to je značilo da je sada moram pročitati jer štreberski sve knjige koje dobijem na poklon pročitam. I uslijedilo je oduševljenje!
Ne sjećam se kada sam zadnji put knjigu koja zapravo nema glavnu radnju, a čak ni sporedne radnje, nego „samo“ opisuje život u Africi, čitala s toliko interesa i iščekivala trenutak kada ću je ponovno uzeti u ruke. Autoričini opisi svakodnevnih životnih situacija proizašli iz bilješki koje je vodila i sjećanja na 17 godina življenja na farmi kave u Britanskoj Istočnoj Africi, upoznaju nas ne samo s drugačijim načinom života (život na poljoprivredno-stočarskom gospodarstvo i na safarijima nakon I. svj. rata), nego i jednom drugačijom kulturom (afričkom kulturom prvenstveno pripadnika plemena Kikuju, ali i drugih afričkih naroda kao što su Masai i Somalijci). A svojoj je ljubavnoj priči, naglašenoj u filmu, u knjizi dala minimalan prostor i značaj, tako da tuga koju knjiga svakako može potaknuti nije vezana uz njen romantičan život, nego nesreće na farmi, nepravedno težak život Afrikanaca i autoričin gubitak farme (općepoznata informacija spomenuta i na koricama knjige pa također nije spoiler).
Sveukupno, štivo apsolutno za preporučiti zbog lijepih i zanimljivih opisa prirodnih ljepota Afrike i njenih stanovnika (i ljudskih i životinjskih), koji su toliko životopisni da su dojmovi koji ostaju kao oni nakon gledanja dokumentarca. Ali i zbog težine koju mu daje činjenica da se radi o autobiografskom djelu sastavljenom od niza crtica i priča o ljudima, životinjama i prirodi koja je okruživala autoricu.
Žanr
Roman
Mjesto i vrijeme radnje:
Britanska Istočna Afrika, farma u podnožju planine Ngong u današnjoj Keniji, između 1914. i 1931. godine
Broj stranica: 313
UKUPNI DOJAM: 5/5
Jezik/stil: 4/5
Sumornost: 2/5
Poželjno predznanje: –
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.