Što povezuje tetu Karolinu, prijateljicu Hanu, profesoricu Veru, stanodavku Martu, kolegicu Ivu, mladu djevojku Julijanu i spisateljicu Enu? Povezuje ih iz slikar Benjamin. Njihove životne priče u sedam književnih formi (pripovijest, pjesma, pismo, filmski scenarij, ratna reportaža, e-mail prepiska i memoari) u većoj su ili manjoj mjeri povezane s njegovim životom, koji je upravo kroz njihove priče i ispričan. A njihove su životne priče, naravno, raznolike, ne samo zbog različitog konteksta (od komunističke represije preko Domovinskog rata do potresa u Zagrebu 2020. godine) nego i zbog njihovih životnih situacija (usidjelica, udana žena, udovica …).
Iako s mnogim teškim i bolnim elementima, uostalom kao i svaki život, roman nije nimalo tužan. Sjetan doduše jest, ali na neki umirujući način. Osjećaji koje prenosi omogućuju, baš kao i Benjaminovi portreti, razumjeti nesretne duše. A Benjaminovi su portreti upravo najbolji ako prikazuju nesretne duše.
Roman ima moju veliku preporuku za čitanje jer sam se nakon čitanja osjećala staloženo i ispunjeno, vjerojatno zbog količine različitih sretnih i nesretnih ljubavi (prema članovima obitelji, partneru/partnerici, prijateljima) koja je opisana u romanu. Radi se o jednom lijepom romanu s kojim se treba upoznati svaki ljubitelj književnosti, a posebice oni koji ne vjeruju da i romani hrvatskih pisaca mogu biti na svjetskoj razini.
Žanr
Roman
Mjesto i vrijeme radnje
Hrvatska od 1960-ih do 2020-ih, posebice Osijek i Zagreb
UKUPNI DOJAM: 4/5
Jezik/stil: 4/5
Sumornost: 2/5 (barem malo sumornosti prisutno je i u najsretnijem životu)
Poželjno predznanje: 2/5 (za potpuno razumijevanje poruka poželjno poznavanje renomiranih slikara, kako svjetskih tako i hrvatskih, hrvatskih suvremenih glumaca te ponešto geografije i povijesti Hrvatske)
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.