Kako sam na početku razdoblja došašća čitala i prikazala religijsku knjigu („U prilog Bogu – Što religija zapravo znači“), tako se čini prigodnim i zaokružiti ovo blagdansko razdoblje jednom takvom knjigom. No iako se obje knjige bave religijom, dok se prvo prikazana bavi filozofijom regije, ova se bavi poviješću religije – tumačenjem potencijalnih i potvrđenih razloga zbog kojih su se diljem svijeta razvijala različita vjerovanja i religije, od animizma, preko judaizma i kršćanstva, do islama.
Reza Aslan, globalno poznat autor po svojoj kontroverznoj biografiji Isusa Krista „Zelot – Život i vrijeme Isusa iz Nazareta“, i u ovom je svojem uratku temi pristupio znanstveno – svoje teze razvija pozivajući se na 400-injak znanstvenih i stručnih izvora te podupirući ih nemalim brojem prikaza religijskih artefakata, lokacija i slikovnih prikaza. Pri tome ih raspoređuje u tri dijela (Utjelovljena duša, Očovječeni bog i Što je Bog?) i devet poglavlja (Adam i Eva u raju, Gospodar zvijeri, Lice na stablu, Koplja u plugove, Uzvišene osobe, Bog na visini, Bog je jedan, Bog je trojstvo i Bog je sve), a koja kronološki prate razvoj nekadašnjih i današnjih svjetskih religija.
Motiv za čitanje knjige stručnjacima za religiju može biti upoznavanje s autorovim stavovima o religiji, kao što su njegov poziv da prestanemo podmetati svoje ljudske porive onom božanskom i da razvijemo više panteističko viđenje Boga. Vjerskim skepticima motiv za čitanje knjige može biti razumijevanje i prihvaćanje religioznosti kao pojave, primjerice putem osvještavanja da, kako autor opetovano ističe, vjera velikom broju ljudi pomaže da pronađu smisao u svojem zagonetnom i nesigurnom postojanju. No najviše dobra od čitanja knjige zasigurno će imati oni koji žele nešto više naučiti o biti vjerovanja i religija naših predaka i suvremenika. Primjerice, osim što autor tumači ishodišta i korisnost za društvo različitih nonteističkih, monoteističkih i politeističkih tradicija, tumači i s religijom povezane pojmove kao što su manizam (štovanje predaka), henoteizam (postojanje vrhovnog božanstva u panteonu nižih bogova), dinamizam (vjerovanje da je Isus rođen kao ljudsko biće, ali je nakon uskrsnuća postao božanstvo), adopcijanizam (vjerovanje da je Isus čovjek koji je dobio božanski status kad ga je Duh Sveti pokrstio na rijeci Jordan) i panteizam (vjerovanje „Bog je sve“ ili „sve je Bog“). Također, autor predstavlja argumente protiv korisnosti religije (npr. da nema dokaza da postoje emocije jedinstvene za religiju koje su korisne za ljudski opstanak ili dokaza da svjetske religije imaju važan učinak na životni moral), ali i one u prilog važnoj ulozi religije u društvu (npr. važnost religije za motiviranje altruističkog ponašanja kako bi se kontrolirale primitivne populacije i sprečavale da se uzajamno rastrgaju ili za stvaranje i održavanje osjećaja zajedništva).
Ipak, autorova teza vrijedna pozornosti koja me je posebice privukla te zbog koje sam knjigu ocijenila visokim ocjenama je ona o očovječivanju boga – stalnoj nesvjesnoj težnji ljudi da projiciraju svoje ljudske osobine na bogove, odnosno da oblikuju „svoje religije i kulture, svoja društva i vlade, prema vlastitim, ljudskim potrebama, cijelo se vrijeme uvjeravajući da su te potrebe Božje“ (str. 12-13.). Kako autor plastično objašnjava, stari su Židovi „tvrdili da je Bogu trebalo šest dana da stvori svijet i idući se dan odmarao zato što su oni tako već organizirali vrijeme“ (str. 60.).
Žanr: povijest religije
Broj stranica: 162 + 56 stranica informativnih bilješki malog fonta
UKUPNI DOJAM: 4/5
Jezik/stil: –
Sumornost: –
Poželjno predznanje: 2/5 (minimalno potrebno, samo za brže prolaženje kroz knjigu, jer je povijest nastanka i razvoja pojedinih religija vrlo detaljno opisana)
Preporuka za čitanje: 4/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.