Life starts all over again when it gets crisp in the fall.
F. Scott Fitzgerald, The Great Gatsby
Cijeli život moja godina počinje početkom rujna. Tijekom školovanja i studija, 1. 9. (ili tu negdje) značio je novi razred, novu godinu, novi ciklus. Odmah nakon diplome zaposlila sam se na fakultetu i ritam akademske godine nastavio se bez prekida. Nakon uvijek napornog lipnja, sa završnim testovima i ispitima, slijedilo bi dugo, toplo ljeto. Šest ili sedam tjedana potpunog ignoriranja obaveza i stvarnog života. A onda – jesen. Naravno, prava jesen ne počinje 1. rujna, ali za mene upravo taj datum nosi novi početak. Odnosno, početak je povratak s mora i ponovno privikavanje na tramvaje, cipele i radni ritam.
Kada smo Dejan i ja proveli jedan vrlo ugodan semestar u južnoj Kaliforniji, Dejan se zaljubio u ambijent u kojem je uvijek prvi dan proljeća. U San Diegu kiša ne pada nikada, uvijek je 24 stupnja i sve je trajno zeleno. On je bio sretan u tom idiličnom okruženju, a ja sam se osjećala zarobljeno. Potpuni „Groundhog Day“ (ako ne prepoznajete referencu, molim vas pogledajte film – odličan je). Naime, ja obožavam sezone. Kao i Fitzgerald, koji voli koristiti sezone kao metafore promjene, i mene promjena koju nudi priroda čini sretnom. Volim sve sezone i pomalo žalim za pravim, ozbiljnim zimama svojeg djetinjstva, koje se očito više nikada neće vratiti. Volim, naravno, i proljeće – tko ga ne voli. Vruća ljeta su također sreća. Ali najviše, najviše od svega, volim jesen.
“Život počinje ponovno kad zrak postane svjež u jesen.” Baš se tako osjećam i sama. Svaka nova školska godina novi je početak. Metaforički i doslovno. Svaki put kad se nakon dugog ljeta probudim u Zagrebu, osjećam uzbuđenje. Jesen obećava svašta. Puno tih početaka zadano je samo od sebe – studenti, predmeti, istraživanja. Neke su stvari jednostavno povratak u rutinu – ponovno vježbanje i šetnje kroz Maksimir. Dio onoga što me veseli sasvim je površan, ali i dalje lijep – nove našiljene olovke i sezone omiljenih serija. Uzbuđenja donose i neke velike odluke, poput projekata i suradnji koje tek počinju. U svakom slučaju, za mene je jesen uvijek novi, prazan list u bilježnici (ili, da budem sasvim iskrena – nova bilježnica). I ove se jeseni ponovno veselim brojnim stvarima.
Prije svega se veselim staroj zatvorenoj i novoj otvorenoj knjizi. Metaforički. Otvaranje novog odgovara mojoj prirodi i potrebi za redom. Ne traju svi projekti u životu od godine do godine. I nije sve predvidivo i po crti. No puno toga se zaključuje s jednom akademskom godinom i započinje novom. I to baš volim. Veselim se novim syllabusima, velikom istraživačkom projektu i timu s kojim ga radim. Veselim se čak i tome što mi djeca odlaze na studij u svijet. Nedostajat će mi, ali toliko je uzbudljivo to što ih čeka da se i tome baš jako veselim, zajedno s njima.
Cijelo ljeto ne nosim šminku, imam svezanu kosu i cipele ne obučem dva mjeseca (japanke nisu cipele), pa se do kraja osmog mjeseca umorim od te sušte prirodnosti. Veselim se zato uređivanju u svim aspektima. Veselim se Lili (mojoj frizerki), veselim se novim, bijelim tenisicama i dugim rukavima. Veselim se prilici da se obučem u nešto novo. I veselim se DHL-ovu dostavljaču. Sigurna sam da sam mu nedostajala.
Veselim se da sve moje stare rutine kreću ponovno, ispočetka. Pred kraj školske godine umorim se od svega… vježbanja, rituala, čak i nekih redovitih druženja. Sada s entuzijazmom jedva čekam da sve ponovno krene. Da ponedjeljkom i četvrtkom žurim i kasnim kod Goge u Fiskulturu. Da krene nova sezona pretplate 7 u HNK. Da s malom grupicom prijateljica započne rasprava što ćemo ove godine posjetiti, gledati, slušati. Jako se veselim i putovanjima koja redovito kreću u rujnu. Iako su putovanja poslom, uvijek su i užitak kojeg sam se baš zaželjela.
Kao pravi kućni miš veselim se komforu svoje kuće. Za mene je sreća kad s Dejanom otkrijem neku novu dobru seriju. A u jesen redovito dolaze nove sezone starih favorita. Streameri su umanjili klasično iščekivanje linearne televizije. Ono što je ostalo je nestrpljivo čekanje nove sezone. Dodatno, veselim se popuštanju vrućine i debljem poplunu. Jako volim kad je ljeti vruće, ali kao što kaže Fitzgerald – volim „when it gets crisp in the fall“. Iako se većina sa mnom neće složiti, volim čak i kraće dane. Kao da motiviraju da ranije dovršimo dnevnu gužvu i skuhamo si čaj. Boje, mirisi i toplina jeseni baš me vesele.
Život počinje ponovno kad zrak postane svjež u jesen. Postoji više tumačenja što je Fitzgerald htio reći. Neki vjeruju da prikazuje život kao stalan ciklus obnavljanja. Neki smatraju da pokazuje kraj ere ludih dvadesetih i da je pokušavao reći da je to početak novog razdoblja. Kako god bilo, meni taj citat sjajno prikazuje zašto volim jesen. Za mene, jesen je obećanje novih stvari koje dolaze.
P.S. Isprike što sam u tekstu dvadeset puta ponovila riječ novo. Naprosto nije išlo drugačije. Jesen jest sve novo.