Na ovu me priču potaknuo princ Andrew. Većina ljudi oko mene jedva zna tko je on, a ako i znaju, sigurno ne prate njegovu priču. Andrew (više, naime, nije princ) prema svemu sudeći razmaženi je, dokoni i nemoralan gospodin kojega su, zbog ponašanja neprimjerenog jednom princu, lišili plemićke titule. Budući da čitam britanske novine, pratim tu sagu i više nego što bih željela. No ono što me zapravo najviše zaintrigiralo jest – čime će se Andrew sada baviti. Možda još važnije, je li se ikada ičime doista bavio ili je upravo nedostatak ikakve prave svrhe razlog zbog kojeg je jadni Andrew ostao bez titule, bez dvorca i bez smisla. Teško je živjeti bez zmaja.
Roditelji su me davno naučili da je u životu važno imati projekte. Kada su oni bili u godinama u kojima sam ja sada, njihovi su projekti bili pragmatični i usmjereni na poboljšanje kvalitete života u umirućem socijalizmu. Ljudi koji su mukotrpno otplaćivali kredite nisu imali vremena za obijest. Unatoč općem nezadovoljstvu, danas je kvaliteta života bolja. U mojem okruženju mnogi imaju privilegij kreirati vlastite projekte. Naravno, svi moramo zarađivati za život i nositi različite odgovornosti, ali većina nas ipak ima mogućnost birati čime ćemo se baviti. Neki traže zaradu, neki žele društvenu potvrdu, a mnogi teže zdravom balansu. Bez obzira na to što odaberemo kao glavni cilj, svima su nam potrebni projekti. Svima nam treba neka svrha i neki ključni zadatak. Ako nemamo jasno definiranu svrhu, poput jadnog Andrewa lepršamo na vjetru, nesretni i izgubljeni. Teško je živjeti bez zmaja.
Zmaj u naslovu je, naravno, metaforički. Predstavlja nešto s čime se borimo da bismo preživjeli. Svjesna sam da sam umjesto negativne metafore mogla izabrati i pozitivnu. Zašto bismo se borili protiv nečega kad se možemo boriti za nešto. Ali predznak nisam odabrala slučajno. U borbu ulazimo odlučnije kada se branimo. To treba shvatiti u najširem smislu: branimo se od neimaštine, bolesti, dosade ili samoće. Borimo se za opće dobro ili za vlastitu dobrobit. Netko ima snage za velike bitke, a nekome su i manji izazovi dovoljni. Nema pravila. Jedino pravilo je da nam svima treba ta borba, taj cilj i taj zmaj.
I tu dolazim do nečega što me trajno zaokuplja. Zašto djecu ne učimo kako definirati svojeg zmaja? Podučavamo ih mnogim nepotrebnim stvarima, hranimo ih činjenicama i smatramo da moraju znati pjesmice i povijesne podatke. No u tom (sve dužem) obrazovnom procesu nikada im ne pomažemo razumjeti kako oblikovati vlastiti životni cilj. Teško im je pomoći jer ni nas tome nitko nije učio. Neki od nas prirodno, povremeno ili slučajno otkriju svoju svrhu. Sin mojeg bratića toliko je talentiran glazbenik da nikada nije bilo dvojbe što je njegov zmaj. Danas u Milanu piše simfonije. Nekima život sam nametne svrhu. Za razliku od izgubljenog Andrewa, njegov stariji brat Charles živi svoju svrhu, htio to ili ne. Neki pak trajno traže cilj i mijenjaju ga ovisno o fazi života, poput mojeg prijatelja Andreja koji je doktorirao u šezdesetima. Ono što povezuje sve te ljude jest to da njihov život ima smisla. Oni imaju svojeg zmaja.
Ja sam u trajnoj potrazi za zmajem. Kada sam bila mlađa, borba je bila jednostavnija. Problemi su bili jasniji, a put pravocrtniji. Trebalo je riješiti osnovne egzistencijalne izazove. No kada sam obavila sve što se podrazumijevalo i napisala sve zadaće, trebalo je pronaći novog zmaja. A to nije jednostavno. Svrha ne može biti bilo što. Ne može biti ni premalena, ni prevelika. Ako je premalena, izazov nije dovoljan; ako je prevelika, nikada je nećemo ostvariti. Naravno, što je maleno, a što veliko, ovisi o pojedincu. Netko, poput moje prijateljice Ive, smatra da je njezina budućnost u uzgoju krumpira u Istri. Moja druga prijateljica zadala si je cilj dovesti najprodavanijeg svjetskog autora u Zagreb. Obje su odabrale svojeg zmaja.
Život se mijenja, a izazovi koji su nam nekada bili dovoljni danas više nisu tu. I princ Andrew s početka priče u mladosti je bio popularni vojnik. Sudjelovao je u ratu i imao jasan cilj. Problemi su počeli kada je izgubio zmaja. Odjednom je svrha života postala dokoni hedonizam bez izazova. Što se mene tiče, stalno sam u potrazi. I Šest je dio tog traženja. Nisam još sigurna jesam li odabrala prevelik ili premalen zalogaj, mogu li savladati zadatak koji sam zamislila i hoću li ga ostvariti onako kako sam zamislila. Znam samo da ću trajno tražiti zmajeve. Kada ih savladam ili kada oni savladaju mene, tražit ću nove. Jer za mene je gotovo nemoguće živjeti bez zmaja.