Mi Europljani, kao ostarjeli kontinent, neizmjerno se žalimo, ali zapravo smo vrlo zadovoljni svojim životom: u prosjeku 7,3 na ljestvici od 1 do 10, Slovenci nešto više (7,7), a Hrvati nešto manje od prosjeka (7,1). Tako kaže Eurostat. Živimo kao bubreg u loju i ne primjećujemo da civilizacijski zaostajemo za Amerikancima, a još više za Azijcima. U neznanju se uzdižemo iznad jednih i drugih, jer ih doživljavamo kao lošije. Iako oni “svakog dana u svakom pogledu sve više napreduju”, dok mi pijemo svoj espresso i raspravljamo o odrastu (degrowth).
Prije petnaest godina gospodarstvo EU-a bilo je deset posto veće od onog u SAD-u. Do 2022. već je bilo dvadeset i tri posto manje. U tom razdoblju EU je gospodarski porasla za 21 posto, SAD za 72 posto, a Kina za 290 posto. To je najjednostavniji odgovor na pitanje zašto nam se danas u Europi sve čini tako strašno skupo: jer smo relativno osiromašili. I bit ćemo još siromašniji.
Kako smo se tu našli? Najprije je krajem prošlog stoljeća došao internet, a početkom ovog društvene mreže. Zatim je 2007. stigao pametni telefon, koji je između ostalog i telefon, ali zapravo sve više moćno džepno računalo. Križanje interneta i društvenih mreža s pametnim telefonom uplašilo je eurokrate, koji su 2016. izmislili GDPR – Opću uredbu o zaštiti podataka, kako bi zaustavili Zemlju da se prestane okretati. Treći planet od Sunca se doduše nije zaustavio, ali Europa jest.
GDPR je sustav koji bi trebao štititi privatnost ljudi, koji na društvenim mrežama u svakom trenutku objavljuju sve i svašta. Gdje smo trčali, vozili bicikl, kamo smo letjeli i gdje smo spavali. Pa i s kim. Koliko kalorija smo potrošili i što smo sve pojeli. Koga volimo i još više, koga ne. Na fotografijama želimo biti ljepši od života, sretniji od ljubavi, pametniji od mudrosti. Trudimo se da nas netko primijeti i lajka. Istovremeno smo sve više opsjednuti time da nas netko promatra i prisluškuje. Kako bi nama “manipulirao” i “vladao”. Ma malo sutra.
Ideja da smo lutke kojima netko upravlja iz sjene vrlo je stara. Kada su se pojavili masovni mediji, zavladalo je uvjerenje da ljudima usađuju poruke doslovno kroz kožu, iglama. To je bilo prošlog stoljeća. Kada su nastale društvene mreže, priča se ponovila. Sile iz sjene ugrađuju svoje ideje u naše mozgove. Mi nismo subjekti sposobni za vlastite doživljaje, zapažanja i prosudbe, već pasivni objekti koje je moguće slobodno pomicati lijevo-desno. Tko kontrolira medije, navodno vlada svijetom. No naravno, nije tako. Jer da jest, socijalizam bi bio vječan, sva proizvodnja prodana, a Donald Trump ne bi prvi put, a kamoli drugi put postao predsjednik SAD-a.
Sjećate li se prve pobjede Donalda Trumpa? Mnogima je bilo teško razumjeti kako su Amerikanci mogli izabrati takvog čudaka, a objašnjenje je bilo na dohvat ruke: Cambridge Analytica (CA). Istina, američki su mediji većinom podržavali Hillary Clinton, ali britanska tvrtka za političko savjetovanje, podružnica privatne obavještajne službe SCL – koja je, prema vlastitim tvrdnjama, obavljala prljave poslove za razne naručitelje, od britanske Konzervativne stranke, kraljevske obitelji pa sve do vojske – zloupotrijebila je podatke s Facebooka kako bi mikrociljala američke birače i time značajno pridonijela prvoj Trumpovoj pobjedi.
Mišljenja stručnjaka o tome su podijeljena, a navodno pobjedonosno mikrociljanje CA mnogima se ne čini ništa uvjerljivijim od starog ubadanja igala u vudu lutku. Na drugim izborima Cambridge Analytica više nije mogla sudjelovati jer je ugašena, ali Donald Trump je pobijedio još uvjerljivije. Iako su tradicionalni masovni mediji ponovno bili većinom protiv njega, a Kamala Harris potrošila više od milijarde dolara, uglavnom na neučinkovito oglašavanje.
Kako bi spriječili taj suvremeni “vudu”, eurobirokrati su smislili dvije nove uredbe: Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima (2022). Pojednostavljeno, cilj im je kontrolirati platforme koje nazivaju “čuvarima pristupa” (digitalnim tržištima). Tko su te platforme? Europska komisija odlučila je da su to Alphabet (vlasnik Googlea), Amazon, Apple, ByteDance (vlasnik TikToka), Meta (vlasnik Facebooka, Instagrama i WhatsAppa) i Microsoft. Primjećujete li nešto zanimljivo? Među reguliranim tvrtkama nema nijedne europske. Pet američkih i jedna kineska tvrtka.
Mi sudjelujemo u ligi u kojoj više ne možemo igrati jer smo preslabi. Sada su nam napisali i Akt o umjetnoj inteligenciji, premda i u tom području pripadamo trećoj ligi.
Kod mene studira kineska studentica. Nekoliko mjeseci nakon dolaska upitao sam je kako se osjeća kod nas. Rekla je da je općenito zadovoljna, ali da kineska hrana ovdje uopće nije kineska, a tehnologija nam je zastarjela jer je kod njih moguće mnogo više napraviti s telefonom nego kod nas. Mi smo za Kineze tehnološki zaostala sredina.
U Europi smo opsjednuti tehnoparanojom. Najprije smo izmislili GDPR – Opću uredbu o zaštiti podataka, kako bismo štitili upravo one ljude koji sami o sebi objavljuju sve. Najvidljiviji rezultat te uredbe je to što svaki put kad otvorimo neku novu web-stranicu ili aplikaciju, prvo moramo potvrditi nešto što ionako nitko ne pročita. Birokratski um je zadovoljen. Mi, zbog te besmislene uredbe, većinom uopće ne znamo što su superaplikacije, na kojima se živi u Aziji.
To su mobilne aplikacije koje omogućuju brze i jednostavne usluge – desetke njih – za koje mi moramo tražiti i koristiti desetke različitih aplikacija. Na jednoj aplikaciji Azijci šalju poruke, druže se, naručuju hranu i taksije, kupuju, plaćaju i zabavljaju se. WeChat, AliPay, Grab, Gojek, MoMo. Na tom području, kao i s telefonima, ponovno smo propustili još jednu revoluciju.
Europski regulatori ne razumiju da je poduzetnička sloboda izravno povezana s inovativnošću. Članak 230 američkog Zakona o komunikacijama osigurava vlasnicima platformi imunitet za sadržaj koji objavljuju treće strane, tj. mi, korisnici. Oni mogu razvijati svoje usluge, umjesto da se bave kontroliranjem prometa. Zato su brži, agilniji i jeftiniji.
U Europi, međutim, mi premještamo papire i bavimo se pitanjem kako spriječiti razvoj ili ga čak vratiti unatrag. Mi već živimo “odrast” (degrowth), samo nam to političari još ne usuđuju reći. Dok mi reguliramo, u Americi i Aziji inoviraju.