Ja sam stariji milenijalac. Jako mi je teško prihvatiti da sam “starija”, ali činjenica da trebam naočale za čitanje, moje kreme protiv bora sada dolaze u crvenim pakiranjima (a zna se da to znači “zrelu” kožu), i da se često uhvatim da djeci govorim “u moje vrijeme”, govori u prilog tome. Nemam skoro nikakvog dodira s generacijom Z, osim tjednog ručka sa mojom sestrom, na kojem sam sigurna da dobivam filtrirane informacije 😊. Međutim, nedavno sam upisala napredni tečaj nizozemskog i u grupi su se, osim mene i još jedne starije gospođe, našli isključivo pripadnici generacije Z.
Razlike među nama bile su evidentne i iskreno, potpuno su me šokirale. Budući da smo sada na nivou nizozemskog gdje manje učimo osnove i gramatiku, a više se fokusiramo na konverzacijske sposobnosti, puno smo vremena proveli jednostavno časkajući o vlastitim životima.
Iako sam, gledajući bezvezne videe u trenucima besmislenog scrollanja, već naišla na znatne razlike kao što su da generacija Z puno manje izlazi u klubove, preferira tenisica i najvažnije, jednostavno cijeni svoj mir i mentalno zdravlje iznad svega, nisam očekivala da su njihovi životi tako SPORI. Tečaj bismo započeli pitanjima tko je kako proveo vikend i dok bih ja nabrajala izlaske s prijateljima, dječje rođendane, odlaske u goste i kućne projekte, a gospođa iz Škotske prepričavala kako je uživala u planinarenju i volontirala, gotovo svi gen Z-evci su rekli da vikende provode – spavajući. Iako je raspon bio od 25 do 30 godina, nitko od njih nema djecu i samo je jedna djevojka u braku. U jednom od časkanja rekla mi je da nije sigurna želi li djecu “jer jako voli spavati”. Ne, primjerice, zbog nestabilne geopolitičke situacije, prenapučenosti, zagađenja… nego jer voli spavati.
Druga je izjavila da spava najmanje 13 sati na dan i “kobnu” rečenicu iz naslova – radije bih bila lijena nego umorna. U tom su se trenutku u mojoj glavi popalile sve moguće lampice jer jednostavno ne mogu zamisliti kako itko to može izjaviti kad dolazim iz generacije “hustlera” koji smo bili zauzeti gotovo svaki budni trenutak naših života. Mi nismo odrasli uz internet i zadaće nam nije pisao AI. Prvi put sam vidjela internetsku tražilicu sa 12 godina i da bih je koristila morala sam ići kod tate na posao. Kada mi je sa 16 godina tata rekao da može pronaći tekst omiljene mi pjesme ako mu samo kažem jedan stih, ja sam mislila da je on neki turbo napredan čarobnjak, a on je samo počeo koristiti Google. Do tada sam tekstove pjesama sama skidala slušajući pjesme na repeat na starom kazetofonu. Maturalnu radnju i diplomski sam pisala u knjižnici, kopirajući tekstove znanstvenih knjiga (na papir!). I, iako je moja generacija već imala mobitele u srednjoj školi, nismo na njima imali internet. Onaj tko je imao nekoliko obojanih piksela, a kasnije i kameru, bio je glavna faca u razredu. Za sve smo se morali potruditi, barem iz današnje, lagodne perspektive. I iako danas koristim jako puno alata koji su mi dostupni zbog moderne tehnologije, ta razlika u stavu me šokirala. Da, mene ujutro pozdravlja digitalni asistent, čita mi dnevni raspored i vanjsku temperaturu kako bih znala kako se moram obući. Moj usisavač pokreće se sam usred noći i tiho čisti kuću, a s poštarom razgovaram putem pametnog zvona i kada nisam kod kuće. Temperaturu podešavam s drugog kraja Europe kako bi me dočekala topla kuća kad se vratim s odmora. Ali nikad, baš nikad – ne bih rekla da bih bila radije lijena nego umorna. Naprotiv, apsolutno bih radije bila umorna nego lijena, i navikla sam puno raditi, bilo to na poslu ili kao “samo mama”. Većina mojih prijatelja je identičnog stava, dajemo 150% sebe na poslu i kod kuće, i da, nakon takvih dana smo jako umorni. Ali lijeni nismo.
Kako ne bih donosila zaključke na temelju jedne male skupine, pitala sam ChatGPT (kako moderno od mene! 😊) da mi navede ključne razlike između dviju generacija, a ja ću ih samo kratko prokomentirati:
Milenijalci vs Gen Z – ključne razlike
• Izlasci (Milenijalci su u mladosti stalno izlazili u klubove i na festivale; Gen Z radije bira kućna druženja, tematske evente ili online gaming sesije).
Sjećam se da mi je pojam izlaska bio kada bih došla doma u 3 ujutro, obrisala što je ostalo od šminke, spavala do 6 i onda išla na faks, a navečer sve ispočetka. Danas mi se tako nešto čini potpuno nemoguće, ali i dalje imam aktivan društveni život i često izlazim, makar to bilo samo do 11.
• Moda (Milenijalci vole minimalistički, clean look, skinny jeans i athleisure; Gen Z preferira oversized, udobno, second-hand, Y2K i uniseks stilove, često eksperimentirajući s kombinacijama koje “ne idu”).
Oversized trenirke u mladosti nisam nosila NIKAD, iako mi sada ta nova moda savršeno odgovara. Moja kćer me s gnušanjem pogledala kada sam joj donijela nove skinny traperice i rekla da se to ne nosi i da gdje sam to uopće našla. Mora da je zaista lijepo kada ne moraš stalno biti utegnut u neudobne traperice i cipele na petu od kojih ti noge pate još desetljećima nakon, i njegovati kulturu da se tenisice nose baš uz sve. Iako i dalje volim fine cipele, suknje i haljine, vidim kako se lako može upasti u zamku udobnog odijevanja, kad je to nešto što je trenutno modno i apsolutno prihvatljivo čak i na poslu, a ne samo u teretani.
• Self-care i mentalno zdravlje (Milenijalci su često ignorirali mentalno zdravlje dok nisu izgorjeli; Gen Z prioritizira self-care, balans i digitalni detox).
Iako je prva moja pomisao bila “omg, koja entitled generacija, tko je mene pitao za self-care”, ovo je sigurno ispravan stav i jako pametno. Gotovo cijela moja generacija je burnout generacija, i iako su gotovo svi moji prijatelji iz gimnazije sada na visokim pozicijama na poslu, sigurna sam da su svoje mentalno zdravlje, kao i ja, dugo stavljali na zadnje mjesto.
• Spavanje (Milenijalci spavaju premalo zbog posla i izlazaka; Gen Z cijeni odmor i fleksibilnost, spavaju kad mogu).
Kada sam čula da je kolegica sa nizozemskog rekla da spava 13 sati na dan, skoro sam pala sa stolice. 13 sati na dan nisam spavala nikada, pa čak ni kada realno nisam imala nekakvih znatnih obaveza. Sada spavam oko 6 sati i iako znam da to nije dovoljno, jednostavno sam previše natrpana obavezama (i pripadajućom anksioznošću) da bih spavala više.
• Lijenost (Milenijalci su “hustle” generacija, često izgaraju; Gen Z bira gdje troši energiju, ne radi besmislene zadatke i izgleda “lijen” starijima, ali zapravo pametno štedi energiju).
Vjerojatno je činjenica da su Gen Z imali dostupne svakojake digitalne alate dovela do potrebe za optimizacijom svega i odbijanja besmislenih zadataka, dok smo mi bespogovorno kucali red po red u Excelu i osjećali se kao super ekstra pametnjakovići kada smo naučili koristiti formule.
• Djeca i obitelj (Milenijalci ranije planiraju djecu i traže stabilnost; Gen Z kasnije razmišlja o roditeljstvu, cijeni osobnu slobodu i fleksibilnost).
Osobno mi nikad nije palo na pamet gledati na djecu kao na nešto što će mi oduzeti vrijeme i slobodu (iako je realno tako), uvijek sam se veselila “odmoru” koji donosi porodiljni dopust i zaista uživam u vremenu kada mogu biti “samo mama”. Ali ovo je vrlo individualno. Većina mojih prijateljica ima slične stavove, ali teško je donositi sud na temelju male skupine pa ću se ovdje suzdržati od daljnjih komentara.
I dok sam ovaj tekst započela pomalo nervozno, gotovo obrambeno, prema pripadnicima generacije Z, pisanje me dovelo do neočekivanog zaključka: oni možda samo žive ono o čemu su milenijalci godinama pričali, ali se nikada nisu usudili provesti. Brinu o sebi prije nego izgore, štite svoje vrijeme prije nego postane tuđe, i odbijaju raditi stvari „jer se tako mora“.
Zapravo bih rekla da se ponašaju kao milenijalci koji su prošli jednu dobru, dugu psihoterapiju i odlučili sebe staviti na prvo mjesto. Naravno da me živcira kada je netko potpuno različit od mene, usporen i, usudila bih se reći, pomalo samoživ, ali možda da je naša generacija odlučila da su sami sebi najvažniji, ne bi mi svaki drugi prijatelj patio od burnouta. Svakako mislim da je najbolje u ničemu ne pretjerivati, niti je dobro prihvatiti lijenost kao osobinu i spavati više od pola dana, niti je dobro imati “ja mogu sve” stav pa izgoriti već prije 40-te. Što će nam tek donijeti generacija Alpha, ne usudim se ni pomisliti. Ali iskustvo mi govori da će i oni, kad odrastu, gledati i na milenijalce i na gen Z isto onako kako mi sada gledamo jedni na druge: s pola čuđenja, pola fascinacije — i uz obaveznu dozu blage nervoze. 😊.