Svako jutro, između pola sedam i sedam, prije nego popijem kavu, provjerim kako sam spavala. Iako sam većinu života tu procjenu bazirala na tome kako se ujutro osjećam, posljednjih 7 godina više ne vjerujem tom osjećaju. Umjesto da se rastegnem i zijevnem, ja provjerim brojke i grafove na svojem telefonu. Ako pokazuju dobre rezultate, osjećam se ponosno, kao da sam dobro napisala zadaću. Dejan mi se smije i nikada mu ne dosadi rugati se tom procesu za koji tvrdi da je besmislen. Dejan već dva tjedna na ruci nosi Withings sat koji mu govori kako je spavao.
Velik broj ljudi iz mojeg kruga ima duže ili kraće epizode s raznim oblicima nosive tehnologije (ili wearablesa). Neki imaju kratke ljubavne afere (oboje moje djece), neki malo nose, malo ne nose (moja mama), neki su predani kao ja (par mojih prijateljica), a neki još ne znaju da im tako nešto treba (Dejan do nedavno). Brojni ljudi misle da im nije potreban još jedan izvor stresa ili kontrole. Tim ljudima moja analiza možda neće biti važna. No, kad-tad i oni će završiti s nekim oblikom wearablea. To je naprosto neizbježna budućnost.
Za one koje zanima ovakav tip motivacije ili se pitaju treba li im, nudim analizu postojeće nosive tehnologije iz vlastitog iskustva. Ovdje moram napomenuti da sam u ovoj kategoriji „rani usvajač“. Najradije bih isprobala sve. Dva puta sam po mjesec dana nosila mjerač šećera u krvi koji malom iglicom trajno ubodenom u rame omogućava trenutačno praćenje svih promjena razine glukoze. Ovaj odličan instrument (životno važan za dijabetičare) jako precizno signalizira kako tijelo reagira na sve što pojedemo. Ili ne sve što nas ljuti ili plaši. Francusko poduzeće Witings poznato po svojim proizvodima u području zdravstvene tehnologije najavljuje prodaju prvog bežičnog kućnog laboratorija za analizu urina. Bit će smješten u zahodskoj školjci. Najavljuju početak prodaje za 2024. Na listi čekanja sam. Osim fitness narukvica, pametnih satova, monitora za praćenje krvnog tlaka i drugog, Withings proizvodi i pametne vage. Naravno, mi imamo takvu pametnu vagu. Svako jutro, prije kave s početka priče, prije provjere telefona da vidim kako sam spavala, prvo stanem na pametnu Withings vagu i saznam: koliko imam kila, koliki udio tih kila su mišići, koliki udio je masno tkivo, koliko visceralne masnoće imam (jako važno), kolika mi je gustoća kostiju, kakva mi je vaskularna dob, kakvo mi je zdravlje živčanog sustava i koliko trenutačno zadržavam vode. Nemam najskuplji model jer bih inače doznala i neke druge stvari. Iz nekog razloga koji ne razumijem sasvim, vaga mi kaže i kakva je temperatura vani. To me najmanje zanima.
No, iako mi je vaga važna, a laboratorij za analizu urina jedva čekam, ono o čemu želim reći nešto više je moj sat/narukvica/prsten. Naime isprobala sam i sat i narukvicu i prsten. Svi ovi uređaji mjere korake, svi mjere kako sam spavala, svi mjere koncentraciju kisika u krvi i puls. Ali neki su mi bili poticajni i motivirali me, a drugi su naprosto bili pogrešni.
Moja najduža ljubavna afera traje s Fitbitom. Kada se spojim na Fitbit račun piše – Ana T. – joined 2014. Tek od 2019. godine nosim ga redovito. Počela sam prije pandemije, no hodanje tijekom Covida je učvrstilo naš odnos. Prosječni dnevni broj koraka u 2020. mi je bio 10 050. U 2023. godini popela sam se na 11 363 koraka na dan. Ovdje moram priznati da hodam zato da ne bih morala vježbati. Oduvijek sam bila nesklona fizičkoj aktivnosti. Niti jedan sport mi nije išao dobro. Zato se nakon godina različitih pokušaja svih oblika redovite rekreacije hodanje pokazalo najboljim za mene. Ljeti hodam Maksimirskom šumom. Zimi kada su dani kraći, hodam kroz grad. Vrlo često nagovorim Dejana. Nedjeljom ujutro idem s prijateljicom, umjesto da pijemo kavu. Uglavnom hodam navečer, nakon svih dnevnih obaveza. Amerikanci to nazivaju sanity walk. Šetnja za očuvanje razuma.
Fitbit sam prvo kupila kako bih pratila koliko koraka napravim u tim svojim šetnjama. Tek sam naknadno otkrila da mi pomaže u disciplini spavanja. Kada vidim koliko bolje rezultate imam kada odem spavati prije 23 sata, često (ne uvijek) se suzdržim još jedne epizode nečega i odem u krevet. Danas me jednako zanimaju koraci i spavanje. Osim Fitbita kojeg nosim najdulje, isprobala sam i Withings sat, Oura prsten, još jednu vrstu Fitbita i Bellabeat privjesak. Nisam isprobala, ali sam pažljivo pratila ukućane koji su nosili Apple sat. Pa evo:
Fitbit je moja najduža veza. Gotovo 10 godina. Kao što sam napisala, na početku mi je služio samo za mjerenje koraka. Funkcije koje je tada nudila Fitbit aplikacija bile su puno bazičnije. Posljednjih godina odnos nam se produbio. Fitbit proizvodi niz različitih narukvica (trackera) i pametnih satova. Iako sam probala više modela, najdulje sam koristila Fitbit Luxe. Mala silikonska narukvica s vrlo malim ekranom na kojem bi netko kome ne trebaju naočale mogao vidjeti koliko je sati. Neću sada pisati o svim specifikacijama jer ih je ogroman broj svuda po internetu. Osvrnut ću se samo na svoje ključne dojmove. Algoritam za mjerenje koraka mu je vrlo optimističan. To znači da ćete s više pedometara na istoj šetnji, najbolje rezultate dobiti s Fitbitom. Narukvica vas podsjeća da hodate minimalno 250 koraka svakog sata tijekom radnog dana (od 18 do 09 vas pušta na miru). Iako ova funkcija zna biti vrlo korisna za ljude poput mene koji većinu dana sjede za računalom, ponekad me dovodila u apsurdne situacije. Svi moji bližnji su kolutali očima na moje dizanje za vrijeme ručka i hod oko stola. U mjerenju spavanja ima određene minuse. Ukoliko ujutro nakon što se probudite ostanete ležati budni, snizit će vam ocjenu kvalitete sna. Za detaljniju analizu spavanja morat ćete platiti pretplatu za Fitbit Premium (8 eura mjesečno). Iznos mi se čini prevelik. No, usprkos tome, Fitbit me je motivirao da hodam više, da se mičem tokom dana, da odem spavati prije 23. I (kao i svi drugi wearables) surovo me suočio sa svim posljedicama druženja uz večeru i vino. Svi parametri nakon takve večere bili bi vrlo loši. Ne znam treba li nam uređaj za tu informaciju, ali ako ste štreber poput mene, brojevi podvlače neupitno.
Niti jedan tracker ne izgleda pretjerano stajliš. Iako mi to većinu vremena nije smetalo, na kraju sam se umorila od toga. I pokušala sa satom. Withings sam već spomenula. Proizvode različite uređaje poput vaga, tlakomjera i pedometara. Između ostalog i satove koji djeluju kao (i jesu) klasični analogni satovi. No, osim forme klasičnih satova, u sebi skrivaju i cijeli niz funkcija poput mjerenja koraka, mjerenja pulsa, mjerenja razine kisika u krvi, pa čak i EKG. Zadovoljna s njihovim vagama, odlučila sam pokušati sa satovima (jedan meni, jedan Dejanu). Satovi su im relativno skupi (skuplji od Fitbita, jeftiniji od Apple sata). Nakon dva tjedna shvatila sam da sam pogriješila. Osim što sam shvatila da zapravo nisam osoba od sata (velik je i stalno mi je smetao), nisam bila zadovoljna kako je mjerio korake. U šetnji s Dejanom, njegov sat je rekao da smo hodali 9 kilometara, 11 000 koraka, u trajanju od 1:45 minuta. Istovremeno, moj sat je zaključio da sam hodala 2 kilometra, 2000 koraka, 20 minuta. Kada sam pitala tehničku podršku za pomoć, rekli su mi da moram hodati drugačije. Lupajući petama o pod. I jače zamahivati rukama. Nakon toga sam odlučila vratiti sat. Ideja da moram hodati kao u Monty Pythonu me potpuno udaljila od Withings sata. Dejan je sa svojim vrlo zadovoljan i sretno ga nosi (on ionako lupa petama dok hoda).
Moj najnoviji pokušaj je Oura prsten. Manje je vidljiv i od narukvice i od sata. Ne izgleda baš kao diskretan prsten (ipak je prilično velik), no ipak meni od svih wearablesa najmanje smeta. Njegova primarna funkcija nije praćenje aktivnosti (iako broji korake), već praćenje pulsa i putem toga – kvalitete sna, dnevne razine stresa i fizičke spremnosti. To radi možda najbolje od svih uređaja. Krvne žile na prstu bliže su površini kože, pa je preciznost najveća. Sviđa mi se detaljnija analiza različitih parametara. I Oura traži pretplatu (3 eura mjesečno), uz cijenu prstena koja je slična Withings satu. Aplikacija je bolja od Fitbitove i Withingsove, no ima puno različitih informacija, pa ju još moram do kraja savladati. Za sada sam zadovoljna i ostajem pri njemu.
Promatrajući krug ljudi oko sebe, zaključujem da se dijelimo u dvije osnovne skupine. Prvoj skupini se praćenje parametara autonomnog živčanog sustava čini besmisleno i ne žele imati nepotrebne zadaće, poput sakupljanja koraka. O toj skupini sljedećom prilikom. Druga skupina (u koju ja spadam) osjeća se dodatno motiviranom za neke elemente brige o sebi kada im tehnologija daje uvide u vlastito tijelo. Ta se tehnologija razvija nevjerojatnom brzinom i davat će nam sve više preciznih informacija o zdravlju i stanju tijela. Za sada mi pomaže da urednije živim i imam osjećaj da pazim na sebe. Iako mi se obitelj smije kada hodam oko stola.
Najbolji pedometar: Fitbit
Najpreciznije mjerenje spavanja: Oura
Najskuplji uređaj: Withings sat
Najbolji stilski odabir: Ovisno o stilu, naravno. No u mojem slučaju Oura