Apoteka

Dry January

Dry January - glupost ili dobra prilika za promišljanje?

4 min

Imati rođendan u siječnju (poput mene) nije neka sreća. Vrijeme je uglavnom sivo, pokloni su već podijeljeni za Božić i Novu godinu, a velik dio ljudi je na nekom obliku dijete. Dodatno, sve je više onih koji se odlučuju za pomodni suhi siječanj. Koncept je popularizirala humanitarna organizacija Alcohol Change UK, koja je pokrenula službenu kampanju “Dry January” 2013. godine. No, ideja je postojala i prije ove kampanje, jer su ljudi često birali razdoblje apstinencije nakon blagdanske sezone – mjesec dana odmora od alkohola i prosinačkog pretjerivanja. Kampanja je stekla popularnost kao javnozdravstvena inicijativa koja potiče pojedince da smanje konzumaciju alkohola i razmisle o svojim navikama pijenja.

U mojem okruženju, međutim, nema puno ljudi koji razmišljaju o svojim navikama pijenja. Jedan (manji) dio mojih prijateljica uopće ne pije. Ne zato što se čuvaju ili zato što je siječanj, već zato što ne vole alkohol i ne zanima ih piti. Drugi (još manji) dio ljudi oko mene pije znatno previše. Toj kategoriji ljudi suhi siječanj nije dovoljan. No, najveći dio mojih bližnjih (a u ovu kategoriju spadam i ja) pije povremeno.

Povremeno je čudna kategorija. Istraživanja pokazuju da smo vrlo nerealni u samoprocjeni količine alkohola koju pijemo. Ljudi često zaboravljaju ili namjerno umanjuju koliko piju. Jedno istraživanje iz časopisa Addiction govori o tome tko najviše podcjenjuje svoju konzumaciju. Istraživači su anketirali više od 40.000 ljudi koristeći standardna pitanja o mjesečnoj konzumaciji alkohola te dodatno pitanje: “Koliko ste popili jučer?” Ova metoda otkrila je velike razlike. Na primjer, 50% ljudi koji tvrde da piju jednom mjesečno priznalo je da su pili jučer, što ukazuje na ozbiljno podcjenjivanje, jer bi taj broj trebao biti oko 3% ako zaista piju samo jednom mjesečno. Dodatno, pokazalo se da oni koji piju umjereno prijavljuju tek četvrtinu stvarno popijenog, dok oni koji piju mnogo preciznije izvještavaju, no i dalje priznaju tek polovicu stvarne količine. Moja prijateljica Dubravka i ja uvijek se rugamo same sebi kada na pitanje liječnika na sistematskom pregledu o tome koliko pijemo odgovaramo s – “prigodno”. I povremeno i prigodno zavaravajuće su riječi. Pitanje je, pijemo li previše?

Moj vlastiti odnos s alkoholom nije jednostavan. Kao tinejdžericu i u dvadesetima, alkohol me nije zanimao. Pila sam malo i rijetko. U tridesetima, kao mama male djece (malo me sram priznati), pila sam više nego ikada. Svaku večer, nakon što bih djecu smjestila na spavanje, sama ili s mužem, sjela bih na kauč uz čašu vina. No, djeca su rasla, a ja sam se počela debljati (i) od te čaše (ili tri) vina, pa sam je ukinula. Vino je ostalo važan dio svakog svečanog obroka i večere u restoranu. Kod kuće više ne pijem nikada, no teško bih se odrekla vina uz druženje s prijateljima u restoranu. Dodatno, kada sam na putovanju, pijem koliko mi se pije. A kad se s putovanja vratim kući, kukam. Pa ponovno pitanje od maloprije – pijem(o) li previše?

S obzirom na to da je siječanj i da odasvud stižu upozorenja o štetnosti alkohola, moj je odgovor na pitanje o tome pijem(o) li previše – da, sve je previše. Ne vjerujem u izjave da je čaša vina zdrava za nas. Alkohol je štetan i nije ga dobro piti ni u kojim količinama. Moje vlastite reakcije na alkohol su: lošiji san (zaspim brzo, ali se probudim usred noći), debljanje (trenutačno i dugoročno), glavobolja (već od vrlo male količine alkohola) i siva, suha koža. Neki ljudi bolje podnose alkohol i doista ne osjećaju negativne posljedice. Neki ih osjećaju, ali smatraju da je opuštanje koje im alkohol omogućava važnije za njihovo zdravlje od potencijalno negativnih efekata. Neki vjeruju da gotovo uopće ne piju (pogledajte treći pasus). Bez obzira na kategoriju, nije loše usred sivog i sumornog siječnja razmisliti o ideji Dry January i o tome koliko pijemo i koliko u tome uživamo. Ponekad je potrebno unijeti neke manje ili veće promjene. A ponekad je dobro i opustiti se uz čašu vina. Nazdravlje.